novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 25 gostiju i nema članova online

Duhovnost

Živjeti jednostavno

Prema tekstovima Anselma Grüna OSB

priredio Pavao Madžarević

Meditativni poticaj

Započeti, ostaviti, postati nov

„Početak je polovica cjeline“, rekao je Platon. Početak ima uvijek posebnu težinu, pa i početak nove godine. Mnogi stvaraju nakane. Hoće neke stvari u svome životu učiniti nanovo, drukčije, ili pak barem malo bolje. Hoće ostaviti staro da bi novo moglo u njima rasti i da bi se okrenuli novomu. Zato želim da razmišljamo o ove tri riječi: započeti, ostaviti i postati nov.

Odvažiti se na početak

„Započeti“u njemačkome dolazi od „prihvatiti, zgrabiti, uzeti u ruku. Započnemo li, tada to znači da svoj život uzimamo sami u svoje ruke i oblikujemo ga. Prestajemo kukati da ne možemo ništa učiniti, jer smo svojim odgojem već određeni. U ruci nam je to što iz svoga života hoćemo učiniti. Možemo ono što smo dobili formirati i oblikovati svojom rukom. Ali moramo to sami zgrabiti. Ne smijemo sve očekivati samo od drugih. Narodna mudrost govori: „Svaki je početak težak.“U tome je izraženo iskustvo da baš i nije tako lako nanovo započeti. Imamo tisuću isprika ostaviti to onakvim kako je uvijek bilo. Često si moramo dati zamah da bismo započeli, jer ne znamo što će iz toga biti. Neki sjede ispred lista papira i jednostavno ne mogu početi pisati. Misle da sve što napišu mora odmah biti savršeno. Zato trebaju dugo da bi uopće započeli. Moraju sebe nadvladati da bi nešto napisali. Svaki je početak težak ako imamo previsoka očekivanja od svakodnevice, ili pak ako se bojimo da bi mogli pogriješiti, da ne bismo ispravno započeli. Potrebna je odvažnost usuditi se započeti. Ne znamošto će iz toga biti – glavna je stvar da započnemo.

Ništa ne odgađati

Riječ „započeti“ u njemačkome izvorno znači iskrčiti, učiniti obradivim. Iskustvena pozadina je njiva puna drača i trnja. Postoji jedna stara monaška pripovijest: Mladi monah se žali starijemu monahu kako ne uspijeva napredovati trnovitim putem askeze. Uvijek iznova se javljaju stare pogrješke. Jednostavno ne uspijeva odstraniti korov. Stari monah mu tada ispripovjedi pripovijest: Otac šalje svoga sina na njivu da ju obradi. Ali polje je toliko veliko i puno korova da mladić ode i obeshrabren jednostavno ondje samo legne. Jer ne vjeruje sebi da će njivu osloboditi drača. Kad otac nakon nekoliko dana pogleda i shvati da se još ništa nije dogodilo, savjetuje:„Svaki dan obradi samo onoliko njive koliko možeš pokriti tijelom.“ Sin slijedi savjet i nakon kratkoga vremena njiva je obrađena. Započeti je često povezano sa strahom. Imamo dojam da nećemo uspjeti. Dakle odgađamo početak ili se suzdržavamo od toga da započnemo nanovo. Ali što više odgađamo početak, to teže nam pada započeti. Sam Bog je rođenjem svoga Sina obradio njivu ovoga svijeta. Sjeme svoje božanske ljubavi posijao je na njivu naših duša i želi da njegovo božansko sjeme u nama donosi rod. Na nama je da obradimo njivu svoje duše da bi to novo koje je Bog položio u nju moglo procvasti. Sam Bog je postavio novi početak. Na nama je da ovomu božanskom početku ponudimo njivu svoje duše i sami na nju položimo ruku da bi njiva donosila rod.

Čar novoga

Od Hermanna Hessea potječe riječ: „U svakome početku nalazi se čar.“ Ovdje početak dobiva jedan drugi okus, drukčiji od onoga u poslovici: „Svaki je početak težak“. U novome početku ima nešto očaravajuće. Kad ljudi započnu graditi kuću, kad nakon vjenčanja započnu skupa živjeti, kad osnuju novu firmu, tada to uvijek ima očaravajuće zračenje, tajanstven učinak i posebnu draž. Takva draž leži i u početku nove godine. Mi očekujemo neštočarobno. Očekujemo da nas ta novost očara, da sve staro i čarobno od nasčaranjem odstrani i mi kao nanovo rođeni mognemo započeti godinu. Ne bismo trebali ovu draž odmah izbrisati stavljajući si pred oči protekle godine. Od nove godine očekujemo da sve postane novo. Grci za novo poznaju dvije riječi: neos i kainos. Neos je novo koje još nema nikakva iskustva, još neokušano. Ovo novo više zadaje strah, ono hoće izbrisati staro. Kainos pak je novo koje je bolje, koje ima vlastiti sjaj. Novi automobil, novi televizor, novo namješteni dnevni boravak, sve to ima svoj vlastiti sjaj. U tome je čar novoga započinjanja. U ovoj riječi „kainos“ leži nešto magično. Novo povezuje nebo i zemlju. Tu sjaji nešto od nebeskoga sjaja u našemu zemaljskom.

Neprestano mijenjati

U novoj godini čeznemo za time da postanemo novi. Ali istodobno osjećamo da jošuvijek ostajemo stari. Svoj karakter i stare načine ponašanja uzimamo sa sobom u novu godinu. Postati nov ne znači postati drugi, nego u tome leži nada daćemo se obnoviti kao oni koji jesmo, da ćemo moći vježbati nove načine ponašanja i nove oblike razmišljanja tako da svojim zračenjem djelujemo kao novi. Ta često nekomu čovjeku kažemo: Ti odjednom zračiš nešto novo. Postao si jasniji, slobodniji, praviji. Radujemo se kad nam netko dadne takav kompliment. Znamo da je u nama još uvijek i staro. Ali je moguće da se u nama razvije novo i da u tome smislu postanemo novi. Kao što se kuća naokolo renovira (novum = novo), postaje nova, tako se može obnoviti i čovjek. On dobiva svoj identitet. Pa ipak se obnavlja – to je znak životnosti i svježine. Tko visi o starim modelima razmišljanja, ostat će stajati.

Novo razmišljanje, novi jezik

Tako nam Bog na početku nove godine s prorokom Izaijom dovikuje: „Ne spominjite se onoga što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?“ (Iz 43,18 i dalje) Gdje Bog u nama djeluje, tu u nama nastaje novo. Tu raste novo razmišljanje koje se očituje u novome govoru. Oboje nam dariva novo zračenje i to nas čini opet mladima. Ovo novo postajanje je u svakoj dobi moguće, tako nam obećava prorok Izaija: „Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al' onimašto se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se“ (Iz 40,30 i dalje).

Pravilno postaviti kružnicu

Oni koji hoće započeti dobarživot

neka učine kao netko

tko povlači kružnicu.

Ako je ispravno postavio središte kružnice

I ono stojičvrsto, i crta kružnice će biti dobra.

Meister Eckhart, 1260.-1328.)

Meister Eckhart daje dobar savjet za početak kojega bismo rado postavili u novoj godini. Najprije bismo trebali spoznati središte svoga života. O čemu se u momeživotu radi? Što je moje središte? Meister Eckhart je uvjeren da je Bog središte oko kojega kruži naš život. Ignacije Loyolski nazvat će kasnije ovo središte „temelj“. On pod time shvaća da je Bog pravi cilj našega života. Ako smo si to u svome razmišljanju i doživljavanju razbistrili, tada će i naš život uspjeti. Ako se u svemu što činimo radi o Bogu, možemo dobro nacrtati kružnicu. Ona će postati okrugla i neće se nikamo izgubiti. Drugi pristup k središtu oko kojega crtam kružnicu moglo bi biti pitanje: Što stvarno hoću? Do čega je meni u mome životu stalo? Što sam želim učiniti, a što želim da na meni učini Krist? Postavim li sebi ova dva pitanja, shvatit ću da me ona zajedno vode u središte, na temelj moga života. Polazeći od ovoga temelja mogu ispravno graditi kuću svoga života. Polazeći od ovoga središta mogu postaviti i kružnicu svoga života da ona uspije.

Svetica zdravlja

Sveta Agneza

Agneza znači čista i poštena. Hoće nas podsjetiti na našu čistu i neiskrivljenu nutarnju sliku na koju je Bog svakoga od nas načinio, i koja na dnu naše duše u svakome od nas drijema.

Zračeća čistoća

Sin poganskoga rimskog prefekta bio je očaran ljepotom, bistrinom i poštenjem trinaestogodišnje djevojke. Kad je Agneza odbila njegovu prosidbu, prokazao ju je radi njezine kršćanske vjere. Sudac je mislio da će se lako poigrati s jednom tako mladom djevojkom. Ali svi njegovi pokušaji da djevojku nagovori i odvrati od vjere i ugrabi njezinu bistrinu i poštenje promašili su. Strpao ju je u javnu kuću. Dolazili su mladići da s Agnezom spavaju. Ali svi su ustuknuli pred svjetlom koje je iz nje zračilo. Osjetili su da s ovom djevojkom jednostavno ne mogu činiti što hoće. Ništa joj nije moglo naškoditi.

Slobodna i zaštićena

Sveci su slike svetoga koje se u nas hoće usjeći da bismo došli u dodir s jasnom i čistom slikom u sebi. Slika svete Agneze je ozdravljujuća slika. Hoće nam reći: Sve uvrjedljive riječi, svako posezanje pogledima i gestama ne mogu razoriti neokrnjenu i neiskrivljenu Božju sliku u nama.Čak ni naše vlastito zatajenje ne ukida tu sliku u nama. Riječi „agnos“ (čist) i „hagios“ (svet) u grčkome su povezane. U svakomu od nas je sveti prostor. Ondje smo čisti i iskreni. Ondje smo zdravi i cjeloviti, autentični i
slobodni. Od grčke riječi „hagios“ dolazi njemačka riječ „Gehege“, ograda i „Hag“,živica. Mariju se često prikazuje u ogradi, živici od ruža, u zaštićenu vrtu u koji tamno i zlo nema nikakva pristupa. A od „hagios“ dolazi riječ „behaglich“,udoban-ugodan. Ondje gdje je u nama sveto, osjećamo se ugodno. Ondje smo zaštićeni. Ondje se možemo smjestiti. Ondje smo potpuno mi, bistri i čisti i bez ljage, neokrnjeni i neiskrivljeni. Na to nas hoće podsjetiti Agneza, čiji blagdan slavimo 21. siječnja.

Živjeti u trenutku

Grci poznaju dvije riječi za vrijeme: kronos i kairos.

  • Kronos      je bio bog koji je progutao svoju vlastitu djecu. Svoje vrijeme često doživljavamo      kao kronos. Mjerimo ga kronometrom i bivamo od njega progutani. Vrijeme      nas proždire. Podredimo li se diktatu ljudi i njihovim očekivanjima,      doživjet ćemo vrijeme kao kronos.
  • Kairos      je ugodno vrijeme. To je vrijeme koje nam je darovano. Doživim li svoje      vrijeme kao kairos, ja više neću pripadati vremenu, nego će ono pripadati      meni. Ja ga opažam. Dišem. Osjećam trenutak. O ovome ugodnu vremenu govori      Isus. Njegova prva propovijed glasi: „Približilo se vrijeme (kairos),      kraljevstvo Božje je blizu. Obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1,15).      Vrijeme postaje za nas darovano vrijeme ako Bog u nama vlada.

Ali da bismo vrijeme doživjeli kao od Boga ispunjeno vrijeme, moramo se obratiti. Grčka riječ „metanoein“ ustvari znači: promijeniti mišljenje, misliti drukčije, stajati iza stvari, gledati pozadinski. Vrijeme nam postaje darovanim vremenom ako ga pogledamo drugim očima, ako svaki trenutak opažamo kao dragocjeno vrijeme koje upravo sada, u ovome trenutku, smijemo doživjeti. U ovome jednom trenutku tu je sve što trebamo. Tu živimo istinski, umjesto da smo življeni.

Životna praksa

Ustani i hodi!

U ozdravljenju uzetoga o kojemu nam govori Marko (Mk 2,1-12), uzeti nije sposoban hodati. Dolaze četvorica i donose ga k Isusu. Ovaj na njega reagira drukčije nego što očekujemo.

Svladati uzetost

Pomislili bismo da će on uzetoga ozdraviti, da bi ponosno stao na svoje noge. Ali Isus govori najprije o njegovoj krivnji i njegovim osjećajima krivnje i obećava mu svojom vlašću oproštenje. A u drugome koraku poziva ga da ustane, da uzme svoju postelju i pođe kući. Suočava ga s jednom zapovijeđu. U njegovim riječima krije se snaga. Tako on bolesnika dovodi u dodir s njegovom vlastitom snagom. Zapovijeda mu da pođe svojoj vlastitoj kući, onamo gdje je kod kuće, gdje je uza se, pri sebi. Neka takoreći dođe k sebi. Iz toga je moguće naučiti kako Isus postupa s depresijama: prvi korak je da vjerujemo u to da smo sa svime što je u nama od Boga prihvaćeni, da smo od Boga željeni. Drugi korak sastoji se u tome da same sebe uvijek iznova prodrmamo, da ustanemo iz svoje depresije i sebi ju dopustimo, zajedno s njom pođemo svojim putem, i to putem kući, k samima sebi. Ako izjutra ne možemo iz kreveta jer su nam udovi otežali i kao olovo, mogla bi nam pomoći ova rečenica: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“Ovu Isusovu zapovijed mogu shvatiti i kao poziv nutarnjega liječnika, one zdrave jezgre u meni.

Osjetiti sama sebe

Ovu pripovijest o ustajanju i hodanju moguće je gledati ne samo kao učenje o duhovnome ophođenju s depresijom, nego i drukčije: Antička je medicina razvijala „dijetalni oblik života“, umijeće zdrava življenja. A ovamo spada dobra uravnoteženost kretanja i mirovanja. Mnogi tonu u depresivno raspoloženje jer se premalo kreću. Stoga je dobra profilaksa hodanje, trčanje, valjanje ili inače bavljenje nekim sportom. Kad se tjelesno potrošim i oznojim, osjetit ću sama sebe. Disat ću dublje. A kad osjetim sebe, ja više nisam depresivan. Kod depresivnih ljudi disanje je često vrlo slabo.

Snaga pribrati se

Dobra pomoć protiv depresivnih raspoloženja svakako je poći na svježi zrak i kretati se. Ljudi koji se nalaze u dubokoj depresiji, sami za to nemaju snage. Oni znaju da bi im činilo dobro izići van. Ali se ne mogu pribrati. I tu bi ponekad mogla pomoći Isusova riječ: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“

Vaš svakodnevni obred

Darovano vrijeme

Sjedni u potpunu tišinu i pokušaj opažati vrijeme. Tišina dolazi od postaviti, ostati stajati. Kad utihneš, tada i vrijeme za tebe stane. Tada si posve u trenutku. Pazi sada na svoje disanje. Vrijeme svakim dahom prolazi. K tebi dolazi novo vrijeme. Novo vrijeme ti se dariva. Staro i potrošeno vrijeme prolazi. U susret ti dolazi nepotrošeno, nedodirnuto vrijeme. Pokušaj ostati u tišini. Pokušaj sebe osjetiti iznutra. U zadržavanju unutra osjetit ćeš sveti prostor u sebi. Sveto nije samo ono što je umaknulo svijetu. To je i ono što je umaknulo vremenu. Zadržati se unutra znači čvrsto se držati onoga što je onkraj vremena. To znači čvrsto se držati Boga koji nadilazi svako vrijeme i koji ti dariva svaki trenutak. U tome zadržavanju unutra vrijeme više nije prolazno. Ono te više neće proždrijeti, nego će ti doći u susret kao nedodirnuto dragocjeno vrijeme. Vrijeme pripada tebi. Ono je Božji dar. Jer On je izvor svakoga vremena.

Prudencija.hr