novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 41 gostiju i nema članova online

Duhovnost

Povodom 500. godišnjice rođenja crkvene naučiteljice Sv. Terezije Avilske

Duhovne misli svete Terezije Avilske

[1]Rođena je 28. ožujka 1515. u Avili, a umrla je 4. listopada 1582. u Alba de Tormesu. Više osobina ju je učinilo slavnom. Bila je velika svetica s puno smisla za praktične stvari, obnoviteljica karmelskog Reda s mnogim vrijednostima, spisateljica koja nam je ostavila duboka djela od velike pomoći, mističarka koja ukazuje na put motrenja i tumači ga, naučiteljica Crkve koja svojim autoritetom i iskustvom može voditi svakoga koji živi molitvu i vježba se u njoj. Njezina su djela izraz obuzetosti Bogom. Bog koji u njezinom životu uvijek iznova preuzima inicijativu, pokazuje joj kako su mnogostrani i puni ljubavi njegovi planovi s ljudima. Gledajući s tog stanovišta možemo bolje razumjeti neke težišne točke njezinog života i nauka. Polazeći od posve osobnog susreta s Bogom ona postaje osoba molitve i spremnosti na žrtvu. Odlučuje služiti Bogu bez polovičnosti i kompromisa. Bezuvjetno preporuča molitvu kao put; na tom putu sigurno dolazimo do cilja, jer molitva se u osnovi sastoji u tome da mnogo ljubimo. Kao mističarka, usprkos brojnim izvanrednim darovima, uvijek ostaje čovjek i naglašava potrebu ljudskih vrlina. S obzirom na petstotu godišnjicu od njezinog rođenja, donosimo nekoliko njezinih naputaka za ustrajnost u molitvi, a zahvaljujući djeliću od mnoštva literature koju nam je ostavila u trajno naslijeđe i ozbiljno zaduženje.

       Iz knjige “Razgovor s Bogom” , kroz pisma o molitvi, Terezija pažljivo približava vjerniku put i smisao molitve već od samog njegovog početka u nastojanju da molitvi pristupi valjano te među ostalim napominje;

-          [2]“Smatram da je važno započeti s velikom odlučnošću, jer kad osjetite želju da sasvim sami razgovarate s Bogom i kad uspostavite distance između vas i izvanjskih stvari, tada se ne trebate više ničega bojati. Radujte se zbog toga i imajte povjerenja u Boga. No, željela bih vas zamoliti da se ne zadovoljite samo željom koju osjećate. Put molitve je – kako ga ja razumijem – dinamičan put, a to znači da ne smijemo zastati nego uvijek koračati naprijed”.

-          [3]”Tko je na početku neka zamisli kako na tlu obraslom korovom počinje uređivati vrt u kojem se Gospodin treba ugodno osjećati. Gospodin sam čupa iz zemlje korov i sadi dobre biljke. Pošto On u nama već toliko čini i toliko toga dovodi u red, naša se zadaća sastoji u tome da te biljke zalijevamo da ne uvenu, već raskošno cvatu. Tada će Gospodin često posjećivati vrt i veseliti mu se.”

-          [4]”Istinska molitva djeluje na svakodnevni život. I što jemolitva iskrenija to su veći i njezini pozitivni učinci.”

-          [5]”Ako biste vjerovali da je Vaša molitva još jako malena i slaba, ne zaboravite da je ona poput iskre koju užiže Gospodin. Sve ako je ta iskra i sasvim malena, ona može rasplamsati veliku vatru. Ne gasite je! Sjetite se da je to znak da Vas je Bog odabrao za veće stvari. Ne smijete zaboraviti, druženje s Bogom mi ne možemo prisilno izboriti svojom snagom, niti razumom niti argumentima. Ono što time napravimo jesu – slikovito govoreći – divovske cjepanice. No, to je nerazborito jer ćemo takvim komadima ugušiti onu malenu iskru, tj. našu molitvu. Ne mučite, dakle, svoj razum. Bolje je pustiti srce da govori. Argumenti su nalik velikim cjepanicama, a ono što izgovara srce je kao malo slame. “

Sveta Terezija Avilska iznimno je, uz usmenu, cjenila molitvu sabranosti i misaonu molitvu a koju je s osobitom revnošću nastojala približiti sestrama svoga reda, među ostalim i kroz djelo “Put k savršenosti”;

[6]“Računajmo, dakle, da je u nama palača neizmjernog bogatstva; cijela građevina od dragog kamenja, onakva kako dolikuje Gospodinu, i da vi pridonosite da bude takva, budući da je zaista tako; jer nema zgrade takve ljepote kao što je čista duša i puna kreposti; a što su ove veće, jače blista kamenje, te da je u toj palači ovaj veliki Kralj, koji je smatrao shodnim da bude vaš Otac i da je na prijestolju prevelike vrijednosti, a to je vaše srce.”

[7]“Ta već zante daje Bog posvuda. Jasno je, dakle, da tamo gdje je kralj kažu da je i njegova pratnja; konačno, da je nebo tamo gdje je Bog. Bez dvojbe možete vjerovati da je slava tamo gdje je Njegovo Veličanstvo. Mislite li da je malo važno za rastresenu dušu spoznati ovu istinu i uvidjeti da joj nije potrebno ići na nebo zato da razgovara sa svojim Vječnim Ocem ili pak da joj je potrebno govoriti glasno? Koliko god nečujno duša govorila , tako je blizu da će nas čuti. A ni krila joj nisu potrebna zato da ga ide tražiti već treba samo povući se u samoću i gledati Ga u sebi i ne iznenaditi se tako dobrom gostu, nego s velikom poniznišću razgovarati s Njime kao s ocem, moliti Ga kao oca, iznositi Mu svoje nevolje, tražiti od Njega pomoć za njih, shvaćajući da nije dostojna biti Njegova kći. “

Pripremila: Dijana Biolakapa

Prudencija.hr

 


[1] “Razgovor s Bogom. Piše vam Terezija Avilska“ 2. Popravljeno izdanje 2010, P. Antonio Sagardoy OCD, Karmelska izdanja, str 7.

[2]Isto – str 9.

[3]Isto – str 17.

[4]Isto – str 40.

[5]Isto – str. 51.

[6]„Terezija Avilska/ Djela 1. PUT K SAVRŠENOSTI“, Kršćanska sadašnjost, Hrvatski karmelićani i karmelićanke 2005. Str. 104.

[7]Isto – str 102.