novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 68 gostiju i nema članova online

Duhovnost

Karmelska duhovnost: Razgovor s provincijalom o. Srećkom Rimcem (OCD)

Veliki uzori našega života su Blažena Djevica Marija i prorok Ilija

Želeći vam u ovom vremenu njezine velike obljetnice, ponuditi sadržaje koji bi vam mogli biti od koristi u nastojanju da se i sami približite duhovnosti sv. Terezije Avilske, a časteći ju i slaveći radom i usrdnom molitvom, jer kako drukčije bismo mogli častiti onu koja nas svakodnevno uči moliti, uputili smo se do zagrebačkih bosonogih karmelićana. Naš sugovornik, provincijal o. Srećko Rimac (OCD), rođen je 1966. u Podgrađu kod Vinkovaca. U Rovišću je završio osnovnu školu. Srednju elektrotehničku školu završio je u Bjelovaru. Godine 1985. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1991. I te iste godine ušao u samostan karmelićana u Remetama u Zagrebu. Na KBF-u u Zagrebu diplomirao je 1998. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 27. lipnja 1998. U Rimu, na Teresianumu je magistrirao Teološku antropologiju i u jesen 2000 g. se vratio u Zagreb. Od 2002. do 2014. boravio je u Bugarskoj a protekle se godine vratio u Remete – Zagreb. 

Po čemu se karmelska duhovnost razlikuje od ostalih u kršćanstvu?

Karmelska duhovnost je specifična po tome što na neki način ujedinjuje istočnu i zapadnu kršćansku duhovnu tradicju. Karmelska duhovnost je nastala u Svetoj zemlji i nosi u sebi neke elemente istočne kršćanske duhovnosti, no ima i elemenata duhovnosti prosjčakih redova koji su nastali krajem 12. i početkom 13. stoljeća. Traženje Božjeg lica, Božje prisutnosti poput proroka Ilije i poput Marije i Josipa nešto je što je specifično za Karmel. Svaka duhovnost naglašava važnost molitve, no Karmel je pozvan na kontemplativnu molitvu i za osobnu molitvu su određena dva sata dnevno. Kod braće karmelićana, kao i kod svjetovnog Reda važan je i aktivni apostolat, dok su klauzurne sestre čisto kontemplativna grana i njihov apostolat je molitva i žrtva za svećenike, Crkvu i cijeli svijet.

Koji su osnovni temelji karmelske duhovnosti?

Temelj svake duhovnosti uvijek je osoba Isusa Krista. Tako i karmelićani zastupaju život „u podložnosti Isusu Kristu“. Predanje Isusu pod zaštitom Blažene djevice Marije, čiji nam način suobličenosti života s Kristom postaje uzorom. Pozvani smo na molitvu i apostolat služenja u Crkvi. Cjelokupna apostolska djelatnost proizlazi iz najtješnjeg sjedinjenja s Kristom. Veliki uzori našega života su Blažena Djevica Marija i prorok Ilija. 

Danas u Hrvatskoj imamo ukupno sedam karmelićanskih samostana. Je li to dovoljno, malo ili puno? Kakav je odaziv mladih danas, osjeća li se kriza zvanja u vašem redu?

U Hrvatskoj imamo tri samostana karmelićana i četiri samostana karmelićanki. Rekao bih da to nije puno, ali nije niti malo s obzirim na to da je Karmel u Hrvatsku došao prije 70-tak godina iz Sombora. A osim toga iz Hrvatske smo se proširili još i u Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Austriju. I karmelićani i karmelićanke u Hrvatskoj imaju relativno dosta novih članova i u Karmelu u Hrvatskoj se ne osjeća kriza zvanja kao u nekim zemljama Europe, Latinske Amerike ili SAD-a. Ove godine imamo 5 novaka.    

Slavimo 500 obljetnicu Terezije Avilske čije su relikvije stigle i do naše zemlje. Kako pravilno pristupiti relikvijama, a ne upasti u zamku idolopoklonstva? Mnogi kršćani su u velikim nedoumicama oko ovakvih pitanja pa se suzdržano i bojažljivo odnose prema takvim pojavama na svom duhovnom putu...

O slavlju 500-te obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske i u Hrvatskoj su bile relikvije stopala i štap koji je upotrebljavala sv. Terezija. O štovanju relikvija mogao bih jako puno govoriti, no ovdje ću samo donijeti riječi pape   Benedikta XVI izrečene prilikom njegovog pohoda Kölnu: "Moći svetaca nas upućuju na samoga Boga: jer Bog je onaj koji snagom svoje milosti daje slabim ljudima hrabrosti svjedočiti svijetu. Bog je onaj koji nas poziva da častimo posmrtne ostatke mučenika i svetaca. Crkva ne zaboravlja da se u konačnici radi doista samo o bijednim ljudskim kostima, no te kosti i tijela su pripadale osobama koje su bile dirnute snagom Boga živoga. Moći svetaca su tragovi te nevidljive, no stvarne prisutnosti koja osvjetljava tamu svijeta i otkriva kraljevstvo nebesko koje je u nama. One viču s nama i za nas: "Maranatha!"

Znači ni u kojem slučaju se ne radi o idolopokolnstvu kako se ponekad nas katolike i pravoslavne optužuje. Naprotiv potvrdu štovanja relikvija nalazimo na više mjesta u Svetome pismu. Po moćima mi se susrećemo s budućim životom, sa samim Duhom Svetim koji je prožeo tijela tih svetaca.      

Terezija Avilska od velikog je značaja za vaš red. Na koji ste se način pripremali za proslavu njezine obljetnice?

Sv. Terezija Avilska je osnovala klauzurne sestre karmelićanke i zajedno sa sv. Ivanom od Križa i o. Jeronimom Gracijanom obnovila je mušku granu karmelskog Reda. Dala je novi zamah Karmelu i u karmelsku karizmu je unijela puno novih elemenata. Osobito je važan je njezin duhovni nauk. Nauk o duhovnom životu, molitvi…  

Za proslavu 500 obljetnice rođenja sv. Terezije u Redu smo se pripremali 5 godina čitajući njezine spise i nastojali smo ih primijeniti u naš život, aktualizirati ih. Što Terezija govori nama danas, našim zajednicama. Ne samo nekakvo intelektualno, povijesno čitanje nego životno čitanje. Na razini Reda bilo je različitih inicijativa, a kod nas u Hrvatskoj u ovoj jubilarnoj godini imamo različite programe na radiju, u različitim župama, imati ćemo i akademiju o sv. Tereziji i izdati ćemo sabrana djela sv. Terezije. Prilikom pohoda relikvija sv. Terezije u svim samostanima smo imali predstavljanje sv. Terezije i njezinih duhovnih spisa.  

Po čemu se razlikuje ženski od muškog karmelićanskog reda? Koje su osnovne razlike? Koja su osnovna pravila jednog i drugog reda?

Karmelićani i karmelićanke imaju isto Pravilo koje je dao u 13 stoljeću Jeruzlemski patrijarh sv. Albert. No Konstitucije su nam dosta različite. Kratko rečeno konstitucije sestara odražavaju njihov potpuno kontemplativni stil života, dok su konstitucije nas braće takve da omogućuju naš kontemplativno – aktivni stil života. Npr. sestre imaju klauzuru (dio samostana koji je predviđen samo za sestre) i postoje dosta stroga pravila koja propisuju izlazak i ulazak u klauzuru. Kod nas braće klauzura se sastoji samo od malog dijela našeg samostana i ne postoje strogi proposi o klauzuri kao kod sestara. Ima i drugih razlika u organizaciji života u Zajednici, a jedna od razlika jest i to da su samostani sestara autonomni i sestre pripadaju samo određenom samostanu i u njemu bi, u načelu, trebale ostati do kraja života, dok samostani braće pripadaju Provinciji i svaki redovnik pripada Provinciji, a ne samo određenom samostanu i redovito do kraja života pripada jednoj Provinciji.          

Zašto bosonogi?

Prilikom osnutka sestara karmelićanki sv. Terezija je imala namjeru da sestre i na vanjskom području izražavaju svoj unutarnji stav usmjerenosti na Isusa Krista i prvenstvo duha, tako je željela i radikalniji život pokore. Jedan od tih vanjskih znakova je bio da sestre nisu imale čarape. Imale su sandale, no ne i čarape, tako da su se i nazivale bosonogim (Carmelitas Descalzas). Prijevod na hrvatski koji bi to jasnije odražavao bio bi „bez čarapa“. Slično je i sa braćom karmelićanima.

I laik može postati dijelom vaše "družbe", zahvaljujući, među ostalim, i škapularu. Koja pravila kao takav mora poštovati da bi škapular dobio, kako ukratko, izgleda formacija i koje su zadaće laika nakon dobivenog škapulara?

O Škapularu mogu se naći detaljne informacije u knjigama koje su izdane na hrvatskom jeziku, a također i na stranicama našega karmelskog Reda. www.karmel.hr. Bratovština karmelskog škapulara je udruženje vjernika koji teže savršenstvu ljubavi u ovom svijetu u duhu karmelskog Reda te sudjeluju u njegovom životu i duhovnim milostima, u prisnom zajedništvu misli, ideala i djela s Marijom. Kada se vjernik upozna sa značenjem Škapulara čitajući koju knjigu o Škapularu ili barem neke praktične upute koje govore o škapularu, tada može zatražiti da bude primljen u bratovštinu karmelskog Škapulara.

Primanje u Bratovštinu vrši se po obredu odobrenom od Svete Stolice: stavljanjem škapulara koji je sastavljen od dvaju komadića smeđeg ili tamnog platna, spojenih u jedno dvjema vrpcama. Svjedočanstvo o pristupu u Bratovštinu mora se izvršiti upisom imena vjernika i dana primanja, u knjigu uzetu u tu svrhu. Može se izdati i potvrda s oznakom Bratovštine ili Crkve. Nakon što je primio škapular, vjernik ga može slobodno zamijeniti medaljicom koja s jedne strane prikazuje Presveto Srce Isusovo, a s druge strane Blaženu Djevicu Mariju koja u jednoj ruci nosi dijete Isusa, a u drugoj škapular. Članovi bratovštine uvijek i pobožno nose škapular ili medaljicu, kao vidljivi znak njihove pripadnosti Mariji u bratstvu Karmela. Članovi su dužni posvetiti obično nešto vremena susretu s Bogom u molitvi, često sudjelovati u Sv. Misi i svakodnevno moliti neki čas iz Časoslova Naroda Božjega, ili neke psalme, ili krunicu, odnosno odgovarajuće molitve.

Kako danas možemo slijediti put Terezije Avilske?

Sv. Terezija Avilska, kao i svi drugi sveci nisu sveci samo svoga vremena, nego slično Kristu, kojemu su se suobličili i koji je isti jučer danas i uvijeke, i oni su uvijek aktualni. Sv. Terezija naglašava primat Duha, Isusa Krista, važnost unutarnjeg života molitve, iskrenog i jednostavnog odnosa s Bogom. Čitajući njezina djela koja nam je ostavila svatko od nas može iz njih i te kako izvući ogromno duhovno blago za sebe. Ona je krajnje iskrena, tako da opisuje i svoja nesavršenstva, a u tome se svatko od nas i te kako može naći i osjetiti Tereziju da nam je toliko bliska. Ona neprestano govori o svojoj slabosti i Božjem milosrđu. Misericordias Domini in aeternum cantabo često puta je govorila sv. Terezija. Budući da je svaki čovjek različit, tako i svaki čovjek će moći kod sv. Terezije pronaći različite poticaje za sebe. Ona ni u kojem slučaju nije aktualna samo za redovnike, redovnice nego i za svakog vjernika, kršćanina, ne samo katolika, nego i mnogo drugi kršćani svjedoče da im su od sv. Terezije jako puno naučili i jako je cijene.  

Dijana Bilokapa/Prudencija.hr