novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 104 gostiju i nema članova online

Knjige

Rajske ljestve Svetog Ivana Klimakosa

Iako u Egiptu, Sinaj je oduvijek bio više povezan sa Palestinom nego sa Egiptom (već i zbog same međusobne blizine ). Ta povezanost sa palestinskim monaštvom bila je ključna što je sinajsko monaštvo pristalo uz Kalcedonski sabor, za razliku od velike većine egipatskog monaštva koje je postalo monofizitsko. Na Sinaju su od samih početaka redovničkog pokreta živjeli eremiti, ali zbog čestog uznemiravanja lokalnih beduina car Justinijan je u VI. stoljeću podigao samostan i oko njega visoki zid. Samostan je trajno čuvala i jedna vojnička postrojba. Samostan je podignut na mjestu gdje se po predaji nalazio gorući grm , a posvećen je Sv. Katarini Aleksandrijskoj.

Opširnije...

Silvana Dragun:

SLOBODA NA KUŠNJI

Autorica u svojoj prvoj knjizi koja je nastala na temelju duhovnog sazrijevanja i promišljanja o različitim problemima mladih. U knjizi se obrađuju mladima imanentne i relevantne teme, problemi i problematične pojave s kojima se susreću, poput depresije, straha od samoće, borbe protiv pesimizma, savjesti i slobode, percepcije ljudskoga rada, pošasti novih droga, alkohola i cigareta, religije novoga doba, nasilja u društvu, bludnosti i čistoće, homoseksualnosti, homofobije i queer-kulture, pop-kulture, turbo-folka i anarhije, feminističke teologije, itd.

Kršćanska sadašnjost/2008.

Joseph RATZINGER (papa Benedikt XVI.)

UVOD U KRŠĆANSTVO

Prošlo je više od trideset godina od kada je nastala ova knjiga. Svjetska se povijest u tim godinama dalje kretala u brzome tempu nudeći nove izazove i nove teme. Kada bi autor, Joseph Ratzinger (1927.), jedan od najvećih katoličkih teologa današnjice, kardinal, a sada papa Benedikt XVI., danas ponovno pisao Uvod u kršćanstvo, u tekst bi morala ući sva iskustva proteklih tridesetak godina. Taj bi tekst morao u mnogo većoj mjeri negoli se ranije činilo potrebnim, u obzir uzeti također i kontekst međureligijske problematike i iskustvo Crkve na socijalnom polju kao i neke aspekte fenomena svjetske Crkve. No, i bez toga ova knjiga temeljna je literatura za svakoga tko malo dublje želi ući u bit kršćanske vjere. Autor se u ovom djelu bavi problematikom kršćanstva na način da je u središte stavio pitanje o Bogu i o Kristu. Analizirajući ta dva pitanja, autor se nadalje upušta u razumijevanje vjere te se bavi temama i dilemama vjere u Crkvi.

Nakladnik: Kršćanska sadašnjost/2007./VI.izdanje

Prof. dr.sc. don Josip Mužić:

RAT PROTIV ČOVJEKA

"Rat protiv čovjeka. Ideologije i prakse raščovječenja" naslov je knjige dr. Josipa Mužića objavljene u izdanju "Glasa Koncila".

Knjiga razotkriva različite ideologije koje su, pod vidikom tobožnjeg humanizma i napretka, ustvari usmjerene protiv čovjeka, pri čemu najviše stradaju oni najranjiviji, a to su djeca. Podijeljena je u četiri velike cjeline, u kojima Mužić obrađuje neke od gorućih bioetičkih problema današnjice, donoseći najnovije podatke.

Prvi dio, pod naslovom Patnja djece, otvara široku lepezu suvremenih problema, poput razaranja obitelji, gladi u svijetu, genetski modificirane hrane, bolesti, različitih vrsta diskriminacije, zagađenost okoliša, ropstva, nasilja nad djecom, prisilnog rada i trgovine organima, opasnosti virtualnog svijeta…

Drugi dio, Eugenika i smanjenje pučanstva, donosi vrlo konkretne primjere kontrole rađanja koji se koriste uime poboljšanja čovjeka; zatim upozorava na ekologiju koja više vrjednuje prirodu i neke životinjske vrste, često nauštrb ljudi te ukazuje da se promicanje antinatalitetnih programa pretvara u svjetski fenomen.

Treći dio, Holokaust najmanjih, obrađuje pitanje pobačaja, genocida, genske selekcije i sl., a u četvrtom dijelu, Samoostvarenje ili samouništenje, pozornost se posvećuje novoj bioekološkoj antropologiji, tj. pitanju prepravljanja čovjeka genskim "redizajniranjem" djece.

Djelo završava zaključkom, u kojem autor izražava svoj aktivan stav u rješavanju navedenih problema i očituje optimizam glede budućnosti čovjeka. Slijedi opsežan popis znanstvene i stručne literature, kao i javnih glasila, internetskih portala i tematskih mrežnih stranica kojima se autor služio u svojem znanstvenom istraživanju.

Autor je temi pristupio akonfesionalno, ne oslanjajući se na vjerske argumente, već apelirajući na razumsku sposobnost raspoznavanja dobra i zla i mogućnost svakog čovjeka da otkrije ljepotu ispravna življenja u zajedništvu s drugima. /IKA

Thomas Merton: NITKO NIJE OTOK

Prijevod: Mihael Cukovečki OFM, Symposion, 1979.

U ovom djelu Merton, inače poznati duhovni pisac na američkom kontinentu, priopćuje čitateljima svoja razmišljanja o određenim pogledima na duhovni život. Ova knjiga ''Nitko nije otok'' zapravo je nastavak njegove glasovite knjige ''Sjemenke kontemplacije''. Neke istine koje je već obradio u ''Sjemenkama kontemplacije'' ponavlja i u ovoj knjizi ''Nitko nije otok''. Pisac je razmišljanja posvetio skolasticima koji se pripremaju za svećeništvo u opatiji u kojoj je on djelovao dugo godina. U međuvremenu je Thomas Merton tragično završio život, u naponu životne snage, na samom vrhuncu duhovnog stvaralaštva. U ovim razmišljanjima pisac duhovno-teološki obrađuje temeljne činjenice i istine našeg duhovnog života: ljubav, nadu, savjest, slobodu, molitvu, čistu nakanu, križ, askezu, žrtvu, rad, iskrenost, milosrđe, sabranost, šutnju i tome slično. Nabrojene teme pokazuju vrlo raznolik dijapazon Mertonova razmišljanja. Govori od srca k srcu. Razlaže i izlaže svoja vlastita iskustva, potkrijepljena tradicionalnom duhovnom naukom i citatima velikih duhovnih učitelja prošlosti.

Polazi od temeljne činjenice da nitko od nas nije osamljen otok, već da smo, naprotiv svi zajedno jedna velika zajednica. Tijelo Kristovo, Crkva. Svi smo u Kristu povezani vezama ljubavi, koja nas ne samo međusobno povezuje nego i s Bogom spaja.

Razmišljanja o temeljnim duhovnim istinama vrlo su izražajna, osobna, osjećajna. Svatko će ih vrlo rado čitati i na temelju njih sam osobno razmišljati. Pisana su biranim stilom i čitkim jezikom. Ono što suvremenu vjerniku osobito odgovara, to je njegov meditativan stil i dinamičan jezik. On vješto prenosi misli klasičnih duhovnih učitelja te ih obogaćuje svojim dubokim poniranjem u bit stvari. Tako, u ovom djelu zapravo imamo neku vrstu priručnika teologije.

Treba još istaknuti i to da su razmišljanja Thomasa Mertona razmišljanja filozofa, mistika i teologa. Svoja osobna mistična iskustva potkrepljuje filozofskim i teološkim utemeljenjima./Prof. dr. sc. Adalbert Rebić