novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 71 gostiju i nema članova online

Knjige

Thomas Merton: NITKO NIJE OTOK

Prijevod: Mihael Cukovečki OFM, Symposion, 1979.

U ovom djelu Merton, inače poznati duhovni pisac na američkom kontinentu, priopćuje čitateljima svoja razmišljanja o određenim pogledima na duhovni život. Ova knjiga ''Nitko nije otok'' zapravo je nastavak njegove glasovite knjige ''Sjemenke kontemplacije''. Neke istine koje je već obradio u ''Sjemenkama kontemplacije'' ponavlja i u ovoj knjizi ''Nitko nije otok''. Pisac je razmišljanja posvetio skolasticima koji se pripremaju za svećeništvo u opatiji u kojoj je on djelovao dugo godina. U međuvremenu je Thomas Merton tragično završio život, u naponu životne snage, na samom vrhuncu duhovnog stvaralaštva. U ovim razmišljanjima pisac duhovno-teološki obrađuje temeljne činjenice i istine našeg duhovnog života: ljubav, nadu, savjest, slobodu, molitvu, čistu nakanu, križ, askezu, žrtvu, rad, iskrenost, milosrđe, sabranost, šutnju i tome slično. Nabrojene teme pokazuju vrlo raznolik dijapazon Mertonova razmišljanja. Govori od srca k srcu. Razlaže i izlaže svoja vlastita iskustva, potkrijepljena tradicionalnom duhovnom naukom i citatima velikih duhovnih učitelja prošlosti.

Polazi od temeljne činjenice da nitko od nas nije osamljen otok, već da smo, naprotiv svi zajedno jedna velika zajednica. Tijelo Kristovo, Crkva. Svi smo u Kristu povezani vezama ljubavi, koja nas ne samo međusobno povezuje nego i s Bogom spaja.

Razmišljanja o temeljnim duhovnim istinama vrlo su izražajna, osobna, osjećajna. Svatko će ih vrlo rado čitati i na temelju njih sam osobno razmišljati. Pisana su biranim stilom i čitkim jezikom. Ono što suvremenu vjerniku osobito odgovara, to je njegov meditativan stil i dinamičan jezik. On vješto prenosi misli klasičnih duhovnih učitelja te ih obogaćuje svojim dubokim poniranjem u bit stvari. Tako, u ovom djelu zapravo imamo neku vrstu priručnika teologije.

Treba još istaknuti i to da su razmišljanja Thomasa Mertona razmišljanja filozofa, mistika i teologa. Svoja osobna mistična iskustva potkrepljuje filozofskim i teološkim utemeljenjima./Prof. dr. sc. Adalbert Rebić

Vježbanje u savršenosti

Sv. Alfonz Maria de Liguori

Ovaj jedinstveni priručnik kršćanske savršenosti, koji vrijedi za sva vremena i za sve životne okolnosti, nastao je kao izbor iz spisa i naučavanja svetoga Alfonza Liguorija.

Ovaj jedinstveni priručnik kršćanske savršenosti, koji vrijedi za sva vremena i za sve životne okolnosti, nastao je kao izbor iz spisa i naučavanja svetoga Alfonza Liguorija, jednoga od najomiljenijih duhovnih pisaca, čija su djela mnogi pape preporučivali za čitanje i meditiranje.

U knjizi sv. Alfonz na pristupačan način iznosi dubok nauk o dvanaest ključnih krjeposti kršćanskoga života: vjeri, ufanju, ljubavi prema Bogu, ljubavi prema bližnjemu, siromaštvu i nenavezanosti, čistoći, poslušnosti, blagosti i poniznosti, mrtvljenju, sabranosti, molitvi te samoodricanju i ljubavi prema križu.

Pisana jednostavnim i lako razumljivim stilom, ova knjiga je namijenjena najširemu krugu čitatelja koji će u njoj naći pouku za izgrađivanje vlastite osobnosti i putokaz za sreću kako na ovomu svijetu, tako i u vječnosti./Verbum.hr

Duhovne vježbe

P. Ivan Fuček, DI: ''Vojevati pod Kristovom zastavom''

Izdavač: Verbum, 2004.

Prof. dr. sc. Ivan Fuček, DI (1926.) je autor dvadesetak knjiga i nekoliko stotina znanstvenih radova iz područja moralne, duhovne i pastoralne teologije. Dugi niz godina predavao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a od 1980. do umirovljenja predavao je na moralnu teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Knjiga ''Vojevati pod Kristovom zastavom'' u izdanju Verbuma (2004.) predstavlja knjigu ignacijanskih duhovnih vježbi koje je p. Fuček održao članovima Vjerničkog društva Mihael (1999/2000).

Odmah na početku duhovnih vježbi p. Fuček ističe njihovu važnost za vjernički život. One su tu da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno. Duhovne vježbe nam u prvom redu pomažu da iz svog odnosa s Bogom uklonimo neuredne sklonosti i duhovnu lijenost koja nas slabi u stožernim krepostima.

Opširnije...

Jean Monbourquette: Kako oprostiti

Biblioteka ''Oko tri ujutro'', Zagreb 2010.

Jean Monbourquette, o.m.i., profesor je na Institutu za pastoral sveučilišta Saint-Paul u Ottawi. Postigao je magisterij iz teologije te doktorat iz filozofije i odgojnih znanosti. Kliničku psihologiju studirao je na sveučilištu u San Francisku i u Los Angelesu. Jean Monbourquette vrlo je tražen predavač i autor više poznatih knjiga. Osim knjige Svakomu svoje poslanje na hrvatskom su, u biblioteci "Oko 3 ujutro", objavljene još njegove knjige Kako oprostiti (2002.) i Iznova živjeti (2000.), Oprostiti da ozdraviš, Ozdraviti da oprostiš, Svakomu svoje poslanje, Za samosvojnu djecu...

Dvanaest stepenica u praštanju (prema autoru)

1. NE OSVETITI SE I ZAUSTAVITI NAPADAČKE ČINE

Jasno je da prva stepenica u opraštanju, ako to doista želimo, mora biti prekid s osvetničkim akcijama. I ne samo u činima, nego i u mislima. Preusmjeriti i svoje misli i svoje ruke od bilo kakve radnje koja bi bila nanošenje zla drugoj strani.

Opširnije...

Moyra Doorly: ''Nema mjesta za Boga''

Negacija transcendentnog u suvremenoj crkvenoj arhitekturi

Možda i najuočljivija promjena koja se dogodila u Crkvi tijekom zadnjih 50-ak godina, odnosi se na sakralnu arhitekturu, izgradnju crkava i drugih sakralnih objekata. Kako su se crkve tako brzo pretvorile iz veličanstvenih Božjih domova u, zastrašujuće izobličena arhitektonska zdanja, hladna i bezlična, koja je netko zgodno nazvao „silosima za duše“? Ova knjiga je jedan pokušaj istraživanja utjecaja modernizma na oblikovanje crkava i propitivanje o tome imaju li te modernističke ideje o prostoru tako štetan učinak na crkvene građevine kao što su imale na civilne. Kako to lijepo u osvrtu na ovu knjigu opisuje prof. arhitekture sa sveučilišta Notre Dame, Duncan Stroik: „Začuđuje prigrljivanje modernističke arhitekture od strane Crkve i određenih filozofskih osnova njezinih utemeljitelja te postojanih nakana u odbacivanju hijerarhije, simbolizma i tradicije. Suvremeni modernisti ne samo da odbacuju prošlost nego je i pokušavaju diskreditirati i uništiti je ogoljivanjem povijesnih Crkava i građenjem novih, lišenih osjećaja za sveto. Ipak, tradicija crkvene arhitekture ustraje u progovaranju vjernicima suosjećajući s njihovim vjerovanjima, a nastavit će to činiti i nakon što suvremeni eksperimenti u Los Angelesu, Oaklandu, Rimu, Milwaukeeu i San Giovanni Rotondu izađu iz mode.“

Opširnije...