novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 14 gostiju i nema članova online

Izazovi 21. stoljeća

 

INTELIGENTNI LIJEK ILI ''ŽIG NA DESNICI I ČELU''?  

 

‘‘Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.” (Otk,16-17) 

 

 RFID I ETIKA 

Primjena biočipova na ljudima ostala je u domeni znanstvene fantastike sve do 2001. godine kada je tvrtka Verichip razvila prvi komercijalni biočip namijenjen korištenju na ljudima. Zagovornici ovakvog načina identifikacije naglašavaju njegove prednosti u sigurnosti identifikacije osoba prilikom različitih transakcija, npr. bankovnih. Biočip može u sebi nositi podatke o medicinskom stanju, povijesti bolesti i dijagnozi kroničnih bolesnika tako da nije potrebno sa sobom na pregled nositi bilo kakvu medicinsku dokumentaciju. Po dolasku u bolnicu očitale bi se odgovarajuće informacije koje bi bile dostupne medicinskom osoblju.

Protivnici RFID-a ističu da nas ta vrsta tehnologije dovodi do situacije u kojoj nas Veliki Brat nadgleda.Tko nam jamči sigurnost i zaštitu privatnosti? Tko nam jamči da nećemo biti iskorišteni kao pokusni kunići za sulude ekperimente, masovnu pljačku, ili novi rat? RFID bi mogao omogućiti različitim korporacijama da prate svaki korak korisnika,njegove potrošačke navike, zdravstveno stanje, seksualne navike, itd. Kud to sve vodi? Krenimo redom.

 

  BIOČIP - INTELIGENTNI LIJEK

 

Američki centar za bioelektroniku, biosenzore i biočipove (C3B) Sveučilišta Clemson dobio je zeleno svjetlo za implantaciju biočipa u vojne svrhe. To se opravdava time da biočip može otčitati vitalne zdravstvene informacije o vojniku ranjenom u bitci ili civilu ranjenom u nesreći. Biočip, otprilike veličine zrna riže, može mjeriti i poslati informacije poput razine glukoze i laktata u slučaju jakog krvarenja, bilo na bojištu, u kući ili na autocesti, prenosi Science Daily.

Anthony Guiseppi-Elie, direktor C3B-a i profesor bioinženjeringa ističe da se na taj način mogu pratiti i astronauti tijekom dugih svemirskih letova, te pratiti zdravstveno stanje teških bolesnika. "Danas velik broj pacijenata umire uslijed krvarenja, i vitalni podaci poput količine kisika u tkivu dostupni liječnicima i medicinskom osoblju hitne službe može značiti razliku između života i smrti," ističe. "Naš je cilj unaprijediti kvalitetu i postići zadovoljavajuću razinu medicinske skrbi ranjenim vojnicima i civilnim žrtvama." Ubrizgavanje biočipa u tijelo opravdava se kao mjera predostrožnosti.
Znanstvenici sa Sveučilišta Clemson razvili su gel koji oponaša ljudsko tkivo i smanjuje rizik da tijelo odbaci biočip, što je predstavljalo problem u prošlosti. (
www.index.hr)

 “Ubrzo će se prestati primjenjivati klasična kemoterapija, a počet će era individualno skrojene terapije, odnosno svakom će se bolesniku na temelju njegova genskog profila odrediti drukčiji lijek. Danas je to nemoguće jer bi cijena bila 500 milijuna dolara, ali ubrzo će ona pasti na tisuću dolara. Rak će se moći predvidjeti prije nego što se pojave simptomi bolesti, a uvjeren sam da će se pretvoriti u kroničnu bolest: ljudi će obolijevati od raka, ali neće umirati. To će biti moguće zbog razvoja tzv. inteligentnih lijekova u što se ubraja i genska terapija, koju već primjenjujemo.'' (Dr. Krešimir Pavelić sa Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu)

U Hrvatskoj se vrlo malo zna o funkcionalnoj genomici kao znanstvenoj disciplini koja je u svijetu postala svojevrsni pokret i izazvala novu revoluciju u medicini, a još se manje zna o metodama funkcionalne genomike i proteomike. Primjena funkcionalne genomike u dijagnostici potpuno je nova, čak još ne postoje razvijeni algoritmi. Na pitanje kako funkcioniraju te metode, dr. Krešimir Pavelić je u tjedniku Nacional (2002.) odgovorio da je riječ o bitnom tehnološkom pomaku u biomedicini. “Riječ je o novim metodama za analizu funkcije gena i proteina, koje se temelje na DNA i proteinskim čipovima, dakle biočipovima”, objasnio je, dodavši da danas zahvaljujući projektu postoje humani genom čipovi sa svim genima u organizmu. DNA čipovi su skupi. Trenutačno se u svijetu usavršavaju kompjutorski programi koji će moći tu gomilu podataka analizirati puno brže nego što je to danas slučaj.Osnutak Centra za funkcionalnu genomiku smatra se jednim od najvažnijih eksperimentalnih biomedicinskih projekata u Hrvatskoj u zadnjih deset godina. Hrvatska tim projektom dobiva najnoviju tehnologiju na svjetskoj razini, koja pruža neslućene mogućnosti u biomedicinskim istraživanjima, a bit će i među prvim zemljama koje su je počele primjenjivati, što je veliki korak za hrvatsku znanost. Centar za funkcionalnu genomiku bit će jedini u ovom dijelu Europe – od Slovenije pa sve do Grčke nema slične ustanove. Čak će biti među prvima u Europi, jer ni jedan sličan centar nije u funkciji zdravstva nego radi isključivo u znanstvene svrhe i za farmaceutsku industriju. Ideja da zagrebački centar postane centar za jugoistočnu Europu potekla je od UNESCO-a, a u taj program Unesco Roste među ostalim uključen je još i Medicinski fakultet u Zagrebu. Po riječima dr. Pavelića dio novca za obnovu zgrade, nabavu opreme i u ljude sami su namaknuli, oko 600 tisuća eura trebali bi dobiti od UNESCO-a, a ostatak bi trebala uložiti Svjetska banka. Projekt je procijenjen na četiri milijuna eura.

  

ELEKTRONIČKA IDENTIFIKACIJA ŽIVOTINJA

Elektronička identifikacija je postupak označivanja kod kojeg se u tijelo, ugrađuje biočip kod malih životinja (pas,mačka,zmije,iguane) ili ruminalni bolus kod preživača (krave, ovce, koze) i očitava pomoću čitača. Biočipovi su veličine zrna pšenice i apliciraju se  u tijelo životinje pomoću aplikatora (sprava slična pištolju) u područje lijeve jugularne jame(žlijeba). S obzirom na rezultate i napredak koji su postignuti, točno i lakše očitavanje u terenskim uvjetima, pronalaženje izgubljenih i ukradenih životinja, sprječavanje krijumčarenja,omogućili su da elektronička identifikacija postane službeno prihvaćena metoda.

 

BUDUĆNOST RFID TEHNOLOGIJE

  

VeriChip je radioidentifikacijski čip koji se može ugraditi u ljudsko tijelo. Proizvodi ga američko poduzeće ‘‘VeriChip Corporation’’, podružnica tvrtke Applied Digital. VeriChip je prvi RFID čip kojeg je američka organizacija za hranu i lijekove FDA dozvolila za ugradnju u ljudsko tijelo. Dopuštenje je izdano 2002. godine. Veličine je kovanice a sadrži 16-znamenkasti broj. Broj se čita pomoću odgovarajućeg čitača.

U siječnju 2006. godine, 68 američkih bolnica počele su koristiti VeriChip. Smatra se da već 2000 osoba ima ugrađen ovaj čip.

RFID (Radio Frequency Identification) je naziv za tehnologije koje koriste radio-valove kako bi automatski identificirali objekte.  Tijekom Drugog svjetskog rata Velika Britanija je koristila preteču RFID uređaja kako bi razlikovala svoje od njemačkih aviona. Danas RFID ima mnogo različitih načina primjena a najviše se koristi u transportu i logistici, proizvodnji i kontroli.
S razvojem RFID tehnologije javljale su se nove ideje za primjenu. Jedna od ideja razvijena na samom početku bila je da se minijaturni RFID tagovi implantiraju živim bićima ispod kože u svrhu identifikacije. Tehnologija biočipa razvijena je 1983. godine u svrhu promatranja životinja. Danas se koristi u dvadesetak razvijenih zemalja svijetu u preko 300 zooloških vrtova, mnogim biološkim laboratorijima i promatranju životinja u divljini, a mnogi ljudi svoje kućne ljubimce označavaju biočipovima.
Kod ljudi bi univerzalni biočip zamijenio sve postojeće kartice koje osoba danas koristi (osobnu iskaznicu, putovnicu, vozačku dozvolu, zdravstvenu iskaznicu, kreditne kartice…). Odgovarajući čitač očitavao bi specifični skup informacija za koje je ovlašten.
 Verichip je minijaturni RFID tag veličine zrna riže koji se ugrađuje ispod kože, te se u blizini čitača aktivira i emitira ID broj koji korisniku omogućuje pristup različitim informacijama. Postojeći biočipovi omogućuju pohranu male količine podataka duljine 10 – 15 znakova, a u budućnosti se očekuje razvoj koji će omogućiti pohranu i duljih informacija.
Zasad se sustavi poput RFID-a počinju koristiti u zatvorima za označavanje zatvorenika kako bi se spriječili bjegovi. Istovremeno se u zatvorima smanjila i količina nasilja zbog svijesti zatvorenika o stalnom nadgledanju. Američka vojska kao veliki zagovornik RFID tehnologije planira zamijeniti identifikacijske pločice vojnik RFID tagovima, a bolnice već eksperimentiraju sa RFID narukvicama pomoću kojih medicinsko osoblje dobiva informacije o pacijentima. Razmatra se i mogućnost korištenja RFID-a kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje oružja, odnosno oružje bi mogao koristiti samo njegov vlasnik. RFID narukvice se planiraju koristiti i u hotelima, na koncertima kao propusnice i slično.
Zagovornici ovakvog načina identifikacije naglašavaju njegove prednosti u sigurnosti identifikacije osoba prilikom različitih transakcija, npr. bankovnih. Biočip može u sebi nositi podatke o medicinskom stanju, povijesti bolesti i dijagnozi kroničnih bolesnika tako da nije potrebno sa sobom na pregled nositi bilo kakvu medicinsku dokumentaciju. Biočipovi igraju središnju ulogu u razvoju brzih i točnih dijagnostičkih postupaka. Kod tumora umjesto mamografije i biopsije može se biotehnološkim metodama doznati ne samo da u organizmu tumor raste već ga se može točno i locirati. Po dolasku u bolnicu očitale bi se odgovarajuće informacije koje bi bile dostupne medicinskom osoblju.
Protivnici RFID-a ističu da nas ta vrst tehnologije previše vodi prema situaciji u kojoj «veliki brat» nadgleda i može imati apsolutnu kontrolu nad nama te pristup svim osobnim informacijama. Postoji opasnost od neovlaštenog prisluškivanja i nadgledanja, a svaka prodavaonica može znati koju čokoladu volimo i koliko novca imamo na računu, RFID bi mogao omogućiti korporacijama da prate svaki korak korisnika. Iste bi korporacije mogle prikupljenim podacima utvrditi koje je proizvode korisnik kupio, kako često ih koristi pa čak i koji proizvodi s korisnikom putuju. Time bi također mogli doći do podataka o korisnikovim prihodima, zdravlju, kupovnim navikama i putovanjima.
 

Kod ljudi bi univerzalni biočip zamijenio sve postojeće kartice koje osoba danas koristi (osobnu iskaznicu, putovnicu, vozačku dozvolu, zdravstvenu iskaznicu, kreditne kartice…). Odgovarajući čitač očitavao bi specifični skup informacija za koje je ovlašten. Primjena biočipova na ljudima ostala je u domeni znanstvene fantastike sve do 2001. godine kada je tvrtka Verichip razvila prvi komercijalni biočip namijenjen korištenju na ljudima. Verichip je minijaturni RFID tag veličine zrna riže koji se ugrađuje ispod kože, te se u blizini čitača aktivira i emitira ID broj koji korisniku omogućuje pristup različitim informacijama. Postojeći biočipovi omogućuju pohranu male količine podataka duljine 10 – 15 znakova, a u budućnosti se očekuje razvoj koji će omogućiti pohranu i duljih informacija. Zasad se sustavi poput RFID-a počinju koristiti u zatvorima za označavanje zatvorenika kako bi se spriječili bjegovi. Istovremeno se u zatvorima smanjila i količina nasilja zbog svijesti zatvorenika o stalnom nadgledanju. Američka vojska kao veliki zagovornik RFID tehnologije planira zamijeniti identifikacijske pločice vojnik RFID tagovima, a bolnice već eksperimentiraju sa RFID narukvicama pomoću kojih medicinsko osoblje dobiva informacije o pacijentima. Razmatra se i mogućnost korištenja RFID-a kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje oružja, odnosno oružje bi mogao koristiti samo njegov vlasnik. RFID narukvice se planiraju koristiti i u hotelima sa «all inclusive» uslugom, na koncertima kao propusnice i slično.

 

IMPLEMENTACIJA BIOČIPA U GLAVU I DESNU RUKU 

 

Znanstvenici su otkrili da postoje samo dva zadovoljavajuca i efikasna mjesta gdje se biočip može ugraditi u ljudsko tijelo: GLAVA i DESNA RUKA . 

MONDEX proizvodi jednu milijardu biočipova godišnje. Već je u produkciji najmanje jednu godinu. Otkrili su ako čip bude u kartici, da ce imati ozbiljnih problema. Čip bi se mogao izvaditi i informacije bi mogle biti promjenjene ili krivotvorene. Vrijednost bi se mogla manipulirati, ukrasti ili izgubiti. Kada dobijete karticu, isteci ce u jednoj do dvije godine.Na kraju, stvarni novac bi bio nesiguran na tržištu.
Postoji samo jedno rješenje ovog problema, prihvaćeno od MOTOROLE... implatacija biočipa u desnu ruku ili u glavu, otkud se ne bi mogao ukloniti. Kada bi se kirurški uklonio, mala kapsula bi puknula i osoba bi bila kontaminirana Litijumom i kemikalijom u mikrobakteriji, i Globalno Pozicijski Sistem (GPS) bi detektirao uklanjanje, i obavijestio bi policiju.

Primjetite da MONDEX znači "Novac u vašoj ruci".
MON = MONetary = Novčani
DEX = DEXter = Desna strana

Više od 250 kompanija i 20 zemalja su uključene u distribuciju MONDEXa u svijetu i mnoge države su "privilegirane" da koriste ovaj sistem, među njima: Velika Britanija, Kanada, SAD, Australija, Novi Zeland, Izrael, Hong Kong, Kina, Indonezija, Macau, Malezija, Filipini, Singapur, Tajland, Indija, Tajvan, Šri Lanka, Kostarika, Gvatemala, Nikaragva, Panama, Honduras, El Salvador i Brazil.