novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 11 gostiju i nema članova online

Svećenik sahranio crkvu (?)

Ako mislite da neke stvari u našoj Crkvi nisu u redu, u pravu ste. Ako ste primijetili da stalno nešto jadikujemo i kukamo, u pravu ste. Ako ste primijetili da smo na neki način postali sterilni bježeći od napora, žrtve i istinskog predanja Kristu, u pravu ste. Ako ste primjetili da nas je obuzeo materijalizam i intelektualizam, u pravu ste.  Ima mnogo kukolja u našoj Crkvi i o tome govori papa Franjo, no, nažalost, čini se da ga nitko ne sluša. U toj silnoj želji za inkulturacijom jednostavno smo se posvjetovnjačili, pastoralno pogubili i duhovno zatvorili, pa se doista čini da smo dodvoravajući se svijetu postali mlaki, suhi i bezvodni. Vjerujem da ćemo se svi na neki način prepoznati u ovoj priči. 

Opširnije...

Silvana Dragun: Hrvati između Prvog i Drugog svjetskog rata u romanu fra Šimuna Šite Ćorića ''Izgleda, drugog puta nije bilo''

Povijesni roman ''Izgleda, drugog puta nije bilo'' (2015.) fra Šimuna Šića Ćorića, objavljen u nakladi ''Glas Koncila'', u 34 poglavlja donosi pripovijest o životu jedne hercegovačke obitelji u vihoru različitih političkih i ratnih previranja početkom 20. st. Uz ljepotu običaja i svakodnevne teškoće obitelji Kulin tu se isprepliću piščevi osvrti na ključna povijesna zbivanja koja su obilježila sudbinu hrvatskog naroda u razdoblju između Prvog i Drugog svjetskog rata. Glavni lik romana je Šimun Kulin, časnik austrougarske vojske, koji se iz Prvoga svjetskoga rata, ranjen vraća kući u rodni humski kraj. Hum ili Zahumlje naziv je za srednjovjekovnu Hercegovinu prije dolaska Turaka. Pisac ne zaboravlja spomenuti zbog čega je za povijest Hrvata u Bosni i Hercegovini važan Stjepan-grad, odnosno Blagaj. Naime, u Blagaju se rodila bosanska kraljica Blažena Katarina Kosača Kotromanić (1424.-1478.), kćerka hercega (njem. vojvode) Stjepana Vukčića Kosače po kojemu je kasnoantička utvrda Blagaj dobila ime Stjepan-grad. Kod Blagaja glavnik lik romana Šimun Kulin služi na imanju Desimira Lepusa prije nego dobije poziv u vojsku.

Opširnije...

Bruno Ferrero: DUGA ZA DIVA

Prvo čega se Oskar sjećao je divovsko lice. Bilo je veliko i strašno, jakih mišića i usta s golemim zubima. Baš je zastrašujuće izgledao.

“Sada će me pojesti” – pomislio je Oskar i zaplakao iz svega glasa.

Čim se pojavila mama, div je nestao. Majka je Oskara privila na grudi, a on je govorio: “Mama, maloprije je bio div pored moje koljevke, htio me je pojesti! Strašan div s velikim ustima i ogromnim zubima! Iz njegovih usta je izlazilo samo neko Ne! Ne! Da! Da!” Ali majka je imala pravog prevoditelja i sve je razumjela.

Div je hodao uokolo, jednom ga je čak uzeo u svoju ruku, cijeli je stao na divovski dlan. Baš se spremao da zaplače kad je osjetio da je velika divova ruka topla i da njegov glas ponavlja: “Ohoho!” Uopće nije bio strašan. Dapače.

Opširnije...

Predstavljamo Zbornik “ GLAGOLJAŠKA MUKA KRISTOVA”

Naša sugovornica, dr. sc. Antonija Zaradija Kiš, znanstvena savjetnica, redovna profesorica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, 2005. godine imenovana je znanstvenim savjetnikom za hrvatsku svetomartinsku znanstvenu i kulturnu problematiku na projektu kulturnog itinerera Vijeća Europe: Saint Martin, personnage europeen, symbole du partage, valeur commune / Sveti Martin, Europljanin, simbol dijeljenja, zajednička vrijednost. Do sada je objavila 9 knjiga: 3 autorske monografije, 2 u suradnji s nekoloko suradnika te 4 uredničke knjige. Objavljeno joj je 90-tak znanstvenih i stručnih radova u hrvatskim i inozemnim stručnim časopisima. Sudjelovala je na preko 70-tak znanstvenih i stručnih medievističkih, slavističkih i književnopovijesnih i kulturoloških skupova u Hrvatskoj i inozemstvu (Bugarska, Engleska, Francuska, Italija, Litva, Mađarska, Makedonija, Njemačka, Poljska, Slovačka, Slovenija, Španjolska). 

Opširnije...

Thomas Mann: Josip i njegova braća: Jakovljeve povijesti 

Thomas Mann (1875. - 1955.) jedan je od najvažnijih pisaca 20. stoljeća, s čijim je djelima njemački moderni roman uvršten u vrh svjetske literature, a pozitivan odjek njegova slojevita djela širom svijeta gotovo je nenadmašan. Nagrađen je Nobelovom nagradom 1929.

Godine 1901. objavio je svoje najveće prozno djelo, koje je kritika dočekala s oduševljenjem, roman "Buddenbrookovi", kroniku patricijske obitelji koja u susretu s umjetnošću i duhovnom kulturom zaključuje svoje propadanje.

U najpoznatijemu novelističkom djelu, pripovijetki "Smrt u Veneciji" (1912.), doseže vrhunac njegovo umijeće da gustim tkivom simboličkih motiva stvori osebujnu atmosferu. Godine 1938. emigrira u SAD, gdje dovršava dvadesetih godina započetu romanesknu tetralogiju "Josip i njegova braća" te piše roman "Lotta u Weimaru". Nakon Drugoga svjetskog rata objavljuje roman "Doktor Faustus", slijede parodistički roman "Izabranik" te "Ispovijesti varalice Felixa Krulla", koji je ostao nedovršen.

Opširnije...