novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 48 gostiju i nema članova online

Predstavljamo Zbornik “ GLAGOLJAŠKA MUKA KRISTOVA”

Naša sugovornica, dr. sc. Antonija Zaradija Kiš, znanstvena savjetnica, redovna profesorica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, 2005. godine imenovana je znanstvenim savjetnikom za hrvatsku svetomartinsku znanstvenu i kulturnu problematiku na projektu kulturnog itinerera Vijeća Europe: Saint Martin, personnage europeen, symbole du partage, valeur commune / Sveti Martin, Europljanin, simbol dijeljenja, zajednička vrijednost. Do sada je objavila 9 knjiga: 3 autorske monografije, 2 u suradnji s nekoloko suradnika te 4 uredničke knjige. Objavljeno joj je 90-tak znanstvenih i stručnih radova u hrvatskim i inozemnim stručnim časopisima. Sudjelovala je na preko 70-tak znanstvenih i stručnih medievističkih, slavističkih i književnopovijesnih i kulturoloških skupova u Hrvatskoj i inozemstvu (Bugarska, Engleska, Francuska, Italija, Litva, Mađarska, Makedonija, Njemačka, Poljska, Slovačka, Slovenija, Španjolska). 

 Kada se i kako rodila ideja za zbornik Glagoljaška Muka Kristova?

Ideje uvijek nastaju u trenutku i dovoljno je da se jedna osoba odazove i eto pokrene se realizacija zamisli. Tako smo kolega Mateo Žagar i ja nakon suradnje na studiji Muka po Mateju u Hrvojevu misalu i Hvalovu zborniku (prije šest godina) došli na ideju da okupimo na jednom mjestu radove koji se tiču Muke Kristove u hrvatskoglagoljskom književnom korpusu a izreferirani su na znanstvenim skupovima Pasionske baštine. Učinilo nam se da bi to mogla biti zanimljiva knjiga zato što su se ovi radovi donekle utopili u zbornicima sa skupova Pasionske baštine koji objedinjuju radove iz različitih humanističkih disciplina, a glagoljaštvo je najmanje zastupljeno.

Kristova Muka kao nadahnuće za knjigu, ali i u vašem svakodnevnom životu, radu i stvaranju?

Svaki rad je Muka ako ga hoćete izvesti onako kako ste zamislili. Misli nemaju granica, one ne traže sponzore, novce i sl. One su slobodne i vječito se obogaćuju raznim nadahnućima. No njihova realizacija, to je nešto sasvim drugo. I doista je bilo mūkȃ na našem putu, posebice financijskih. A to je upravo ta svakodnevica: borba ideje i novca. A mi smo između toga. No sada možemo zaključiti da se naša muka isplatila, naše strpljenje je imalo smisla – knjiga se pojavila među nama. 

Budući da je riječ o kompilaciji čak sedam filoloških studija, zanima nas , koliko možete ukratko objasniti, kako su koncipirane te "rasprave" odnosno, što je sve kroz njih čitatelju ponuđeno na uvid?

Filologija je znanost koja ne zanima mnogo ljudi. Rijetki su oni koji će svoj stvaralački život posvetiti jeziku i pismu posebice glagoljaša, i uopće, unijeti se u vrijeme 14., 15., ili 16. stoljeća. Mnogi će reći: „Ma kome to treba!“, Ali treba, vjerujte! Jezik je naš identitet, a djela stvarana na tom jeziku su naša kultura. I ako bar donekle ne poznajemo hrvatska izražajna izvorišta, mnogo toga ne poznajemo. Posebice kad tomu dodamo i našu kršćansku orijentaciju. Jezik naših predaka, njihova religioznost i izričaj te religioznosti je korijen naše sadašnjosti a time i budućnosti. Da bi se to lakše razumjelo naše su studije kulturološki orijetirane tako da upravo ta široka osnova promišljanja čini knjigu pristupačnijom široj publici. A k tomu treba dodati i likovnu stranu knjige koja je na svoj način primamljiva svakom oku.

Kome je "Glagoljaška muka Kristova " namjenjena i kakav je do sad interes čitatelja za nju?

Svojom koncepcijom i kulturološkim smjernicama knjiga izlazi iz akademskih krugova i namijenjena je svima koje zanima hrvatska srednjovjekovna kultura: pisana i slikana. Jer, kako sam spomenula likovnost je važna komponenta knjige na kuju upućuju već i same korice knjige: živopisne i pune poruka i simbolike. A kakav je interes do sada, to još ne možemo znati jer je knjiga tek pred Uskrs predstavljena javnosti. No dodala bih da je odaziv na promociji knjige bio iznimno velik što je donekle i pokazatelj zanimanja ljudi za ovu vrstu istraživanja, odnosno za glagoljaštvo.

Od kolike je knjiga važnosti za sveukupno učenje i osvješćivanje europskog naslijeđa pučke pasionske baštine?

Europska pučka pasionska baština iznimno je bogata, a njezina tradicija toliko snažna da je opstala do danas diljem Europe. To vam najbolje potvrđuje i naša hvarska procesija Za Križen o čemu nam je prekrasnu monografiju podario fra Bernardin Škinca 2013. godine. Međutim, ova knjiga želi kroz jedan drugačiji, filološko-kulturološki način prenijeti fenomen glagoljaške pisane pasije, ističući jedinstvenu hrvatsku glagoljašku književnu baštinu kao europski unicum koji valja promicati kroz različite književne žanrove.

Koja imena hrvatske paleoslavistike ćemo susresti u knjizi i po čemu su ona značajna?

Za ovu su knjigu priloge pripremile Vesna Badurina Stipčević, Marinka Šimić iz Staroslavenskog instituta, Mateo Žagar s Filozozskog fakulteta, Antonija Zaradija Kiš iz Insatituta za etnologiju i folkloristiku i Gorana Dolinar iz Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU čiji je muzikološki prilog posebno zanimljiv jer donosi primjere uglazbljenih tekstova glagoljaškog pjevanja na temu Muke Kristove.

Na koji način je u knjizi razotrkivena lingvistička osjetljivost "zlatnog doba hrvatskoga glagolizma"?

Mislim da odogovor na ovo pitanje valja potražiti u našim prilozima, jer ako krenemo, kako kažete razotkrivati jezične karakteristike to može potrajati. To nam pokazuje i najopsežniji rad u knjizi kolegice Marinke Šimić koja kroz nekoliko misala promatra jezične varijante tekst Muke Kristove. A to je k tome još i skraćena verzija njezina rada. Pustimo čitatelje neka otkrivaju jezične varijante naših glagoljaša.

Ne implicira li naslov knjige i pomalo dvojako, odnosno trojako značenje? Tko ga je osmislio?

Noslov se pojavio spontano, kao što je i koncepcija knjige došla spontano. Istina je da je naslov vrlo simboličan i mnogo toga poručuje. Ponajprije to je Muka Kristova, ali tu je i knjiška i književna Muka oko priređivanja srednjovjekovne knjige općenito koju su stoljećima podnosili mnogi anonimni pisci pa tako i naši glagoljaši. Koliko je ta muka bila velika govori i jedan marginalni zapis nekog srednjovjekovnog pisca koji vapi otprilike ovako: bole me leđa, grče mi se prsti.... Ali tu je i Muka u današnjih istraživača glagoljaške baštine. Ona nam je ostavljena u zalog kao neprocjenjivo kulturno i duhovno blago koje otkrivamo, istražujemo i eto ovako javno prezentiramo i to na jedan interdisciplinaran način, uključujući humanističke discipline popuit filologije, etnologije, muzikologije, povijesti umjetnosti itd.

Jesmo li mi,kao narod svjesni bogatstva kojeg nam je ostavila povijest? Kako ga, kao "običan" državljanin njegovati, čuvati, upoznavati? Odnosno, na koji način stvoriti interes kod nacije za baštinu?

Meni se čini da nismo, nismo onoliko koliko bi trebali. Razlog tomu valja tražiti u lošim temeljima u obrazovanju u kojemu se ne pridaje dostatna pozornost glagoljaštvu o kojemu ovdje govorimo. Kad se učenje svodi na masovno memoriranje nepotrebnih stvari i podataka bez ikakvog vizualnog kontakta s krajevima, zdanjima, knjigama, kako se zanimati za njih. Kako zavoljeti glagoljsku knjigu ako je nikad niste vidjeli, posjetili neko središte pismenosti, osjetili miris starine, dotaknuli knjigu a time i vrijeme kad je nastala. Taj se osjećaj stvara iskustvom i kontaktom. A to naše obrazovanje ne nudi.

Poseban naglasak u djelu dali ste glagoljaškom pjevanju podsječajući nas na njegov značaj, zaštičeno, nematerijalno kulturno dobro?

Da, radom Gorane Dolinar zatvorili smo druženje s glagoljašima u ovoj knjizi ali kroz glazbu, kroz tradiciju glagoljaškog pjevanja koje potvrđuje neprekinutu tradiciju crkvenog pjevanja na hrvatskom tlu i to od hrvatskog crkvenoslavenkog jezika do narodnog. Citirat ću našu muzikologinju Goranu Dolinar koja zaključuje ovu knjigu riječima: „Upravo je glagoljaško pjevanje onaj suštinski izraz očuvanosti nacionalnog bića hrvatskoga naroda, onoga kojemu nisu zasmetale administrativne zabrane niti različiti službeni jezici kroz povijest.“

Uz Vas, tko je još zaslužan za objavu knjige?

Osim spomenutih znanstvenika koji su svojim prilozima stvorili knjigu, valja se zahvaliti izdavačima Hrvatskoj sveučilišnoj nakladi i njezinoj ravnateljici gđi. Aniti Šikić, predsjedniku Udruge Pasionske baštine mr. Jozi Čikešu bez čije upornosti, strasti za knjigom i posebnim odnosom prema temi Kristove Muke ove knjige ne bi bilo.  

Razgovarala Dijana Bilokapa/Prudencija.hr