novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 74 gostiju i nema članova online

Svećenik sahranio crkvu (?)

Ako mislite da neke stvari u našoj Crkvi nisu u redu, u pravu ste. Ako ste primijetili da stalno nešto jadikujemo i kukamo, u pravu ste. Ako ste primijetili da smo na neki način postali sterilni bježeći od napora, žrtve i istinskog predanja Kristu, u pravu ste. Ako ste primjetili da nas je obuzeo materijalizam i intelektualizam, u pravu ste.  Ima mnogo kukolja u našoj Crkvi i o tome govori papa Franjo, no, nažalost, čini se da ga nitko ne sluša. U toj silnoj želji za inkulturacijom jednostavno smo se posvjetovnjačili, pastoralno pogubili i duhovno zatvorili, pa se doista čini da smo dodvoravajući se svijetu postali mlaki, suhi i bezvodni. Vjerujem da ćemo se svi na neki način prepoznati u ovoj priči. 

''U jedan gradić došao je novi pastir. Odmah je odlučio, da u prvih pet dana obilazi domove i obitelji, da bi se predstavio sugrađanima pozivajući ih na njegovo prvo bogosluženje koje će održati u nedjelju.
Kada je nedjelja došla, crkva je bila potpuno prazna. Nitko nije došao. Onda je pastir odlučio da u lokalne novine stavi oglas. U oglasu je pisalo: „Zbog smrti crkve u našem gradu, svatko od nas je dužan nazočiti njenoj sahrani. Sahrana će se obaviti u nedjelju, poslije podne. Pružimo našoj crkvi pristojnu kršćansku sahranu.“
U nedjelju poslije podne veliko mnoštvo znatiželjnog svijeta okupilo se na „sahrani“. Ispred propovjedaonice u crkvi nalazio se jedan zatvoren lijes okružen cvijećem. Kada je pastir održao svoju malu propovijed, uobičajenu za ovakve prilike, otvorio je lijes i pozvao zajednicu da priđu i odaju posljednju počast njihovoj preminuloj crkvi. Ljudi su bili veoma znatiželjni da vide što je u lijesu, tj. kako izgleda truplo „mrtve crkve“, pa su počeli ustajati i u redu prilaziti lijesu. Čim je pogledao u lijes svaki „ožalošćeni“ brzo je odvraćao svoj pogled i pognute glave, i s osjećajem krivnje bi odlazio. Pastir je u lijes bio stavio veliko zrcalo, u kome je svatko mogao vidjeti svoj lik. (Cirilmetod.blogspot.hr)
 

''Ako je veza između Boga i kršćana oslabljena, Crkva jednostavno postaje ljudska struktura, jedno društvo među svim ostalima. Time, Crkva postaje trivijalna; ona postaje svjetovna i korumpirana do te mjere da gubi izvornu prirodu. Zaista, bez Boga mi stvaramo Crkvu na svoju sliku, za naše male potrebe, ono što nam se sviđa ili ne sviđa. Moda preuzima primat u Crkvi, a iluzija svetosti postaje kvarljiva, kao neki zastarjeli lijek.'' - Kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u ekskluzivnome razgovoru stručnjaku za vatikanske i crkvene prilike Nicolasu Diatu koji je objavljen i na hrvatskom jeziku u knjizi ''Bog ili Ništa'' (Kršćanska sadašnjost, 2016.)

Papa Pavao VI. je na audijenciji 1. rujna 1976. rekao: ''Da bi se izgrađivala Crkva, treba se jako potruditi, treba trpjeti. Crkva mora biti narod jakih, narod odvažnih svjedoka, narod koji zna trpjeti za svoju vjeru i za širenje te vjere u svijetu, pa i u tišini, bez nagrade, uvijek iz ljubavi.''