novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 78 gostiju i nema članova online

Misli

 

Misli raznih autora

 

François de La Rochefoucauld: MISLI

Pripremio Danijel Bukvašević

 

Ljudsko srce neprestano proizvodi strasti, tako da propast jedne gotovo uvijek znači temeljenje neke druge. 

Kad ne bismo imali mana, ne bismo toliko uživali zapažajući druge. 

Kad bismo bili posve lišeni oholosti, ne bismo se žalili na tuđu. 

Interes, koji neke zasljepljuje, druge prosvjetljuje.

Oni koji su suviše zaokupljeni malim stvarima obično postaju nesposobni za velike.

Bivajući potčinjen, čovjek često vjeruje da je svoj gospodar: dok mu duh teži jednom, srce ga malo-pomalo vuče nekome drugom cilju. 

Blaženstvo nije u stvarima nego u ukusu; sretni smo posjedujući ono što volimo, a ne ono što drugi nalaze poželjnim. 

Uvijek si umišljamo da smo sretniji ili nesretniji nego što odista jesmo. 

Za sreću i nesreću ljudi nije odgovorna samo sudbina nego u jednakoj mjeri i njihova ćud. 

Iskrenost je otvaranje srca. Nalazimo je tek u nekolicine, dok je ono što obično viđamo samo tanano pretvaranje kojim se želi zadobiti tuđe povjerenje.

Ako postoji čista, drugim strastima nepomućena ljubav, onda je ona skrivena na dnu naših srdaca, nezapažena čak i od nas samih. 

Postoje žene koje nikad nisu imale ljubavnu vezu, ali teško je naći ženu koja je imala samo jednu. 

Ljubav je samo jedna, ali postoji bezbroj raznih kopija ljubavi. 

S pravom ljubavi je kao s ukazivanjem duhova: cijeli svijet o njoj govori, ali tek ju je nekolicina vidjela. 

Šutnja je najsigurnija odluka za onoga tko sumnja u sebe. 

Sve što volimo volimo zbog sebe; pretpostavljajući prijatelje sebi samima, mi samo slijedimo vlastiti ukus i vlastito zadovoljstvo. Pa ipak, jedino je po tom pretpostavljanju prijateljstvo pravo i savršeno. 

Ono što ljudi nazivahu prijateljstvom u stvari je samo udruživanje, obostrano čuvanje interesa i razmjena usluga; sve u svemu, ništa više od trgovine u kojoj samoljublje uvijek traži svoj dio. 

Iako smo često uvjereni da volimo osobe koje su moćnije od nas, uzrok našega prijateljstva je puki interes. Nismo im, naime, odani zbog dobra koje im želimo nego zbog dobra koje od njih očekujemo. 

Ljudi ne bi dugo živjeli u društvu da se međusobno ne zavaravaju. 

Svatko hvali svoje srce, ali se nitko ne usuđuje pohvaliti svoj duh. 

Uglađenost se duha sastoji u mišljenju o valjanim i profinjenim stvarima. 

Duh uvijek biva obmanut od srca. 

Svaki čovjek i svaki događaj zahtijevaju svoje gledište. Neke moramo sagledati izbliza da bismo ih valjano procijenili, dok druge valjano procjenjujemo samo ako se od njih udaljimo. 

Uzrok većine izdajstava nije predumišljaj nego slabost. 

Starenje umnaža mane duha kao i one na licu. 

Slabost je jedina mana koju ne možemo ispraviti. 

Čovjek od duha bio bi itekako zbunjen u društvu budala. 

Dok je značaj velikih duhova da s malo riječi kažu mnogo, sitni su duhovi obdareni sposobnošću da mnogo govore i ne kažu ništa. 

Naša sklonost novim poznanstvima ne proizlazi toliko iz umora od starih ni iz užitka promjene, koliko iz osjećaja zgađenosti nad činjenicom da nam se oni koji nas dobro poznaju više ne dive dovoljno te iz nade da će nam se oni koji nas ne poznaju u tolikoj mjeri više diviti. 

Ime vrline pogodno je za zlouporabu kao i ono poroka. 

Takozvana darežljivost najčešće je samo taština davanja, koju volimo više od onoga što dajemo. 

Nitko nije tako snalažljiv da bi mogao uvidjeti svo zlo koje čini. 

Mladost je neprekidno pijanstvo – groznica razuma. 

Slabe osobe ne mogu biti iskrene. 

U ljubomori ima više samoljublja nego ljubavi.

Opraštamo sve dok volimo. 

Osrednji duhovi obično osuđuju sve što je izvan njihova domašaja. 

Najveći trud prijateljstva nije da prijatelju pokažemo svoje mane nego da mu ukažemo na njegove. 

Malo bismo toga žarko željeli da odista znamo što želimo. 

Lijekovi protiv ljubavi postoje, ali nijedan nije pouzdan. 

Ljeniji smo duhom nego tijelom. 

 

 

Blaise Pascal 

 Svako naše ja je odvratno.

Srce ima svoje pameti koja ne poznaje pamet.

Jednako mi je mrzak i onaj tko sve okreće na šalu i onaj tko sve napuhava: za prijatelja ne bismo uzeli ni jednoga ni drugoga.

Spoznaja Boga bez spoznaje svoje bijede daje oholost. Spoznaja svoje bijede bez spoznaje Boga daje beznađe.

Valja upoznati samoga sebe: ako to i ne služi za nalaženje istine, služi barem da uredimo svoj život, a od toga nema ničega ispravnijega.

Vrijeme liječi boli i zavade zbog toga što se mijenjamo, nismo više ista osoba.


    Tako ljudski život nije doli vječita obmana: ne činimo ino se doli međusobno varamo i laskamo si. Nitko o nama u našoj nazočnosti ne govori onako kako govori u našoj izočnosti. Zajedništvo među ljudima temelji se samo na tom međusobnom varanju, te bi opstalo malo prijateljstava da svatko zna što prijatelj mu o njemu govori kad ga nema, premda tad o njem govori iskreno i bez strasti. Čovjek je dakle puka preruha, puka laž i licemjerje, i pred sobom i pred drugima. Neće da mu se kaže istina, izbjegava je reći drugima, a svi ti raspoložaji, tako daleko od pravednosti i razuma, prirodno su ukorijenjeni u njegovu srcu.

Činjenično tvrdim da, kad bi svi ljudi znali što govore jedni o drugima, ne bi se našla četiri prijatelja na svijetu.

Oholost - Radoznalost nije doli taština.Najčešće hoćemo znati samo zato da bismo o tomu mogli govoriti: inače se ne bismo  otiskivali na more kad o tom nikad ništa ne bismo mogli reći, te samo za volju razgledavanja, bez nade da ćemo to ikad moći ispričati.

Čovjek koliko god tuge pun bio, uspijemo li ga pridobiti i uvući u kakvu razonodu, eto ga sretna za to vrijeme; te čovjek, koliko god sretan bio, ne razonođuje li se i ne zaokuplja kakvom strašću ili zabavom koju dosadu priječe da navre, uskoro postaje čemeran i nesretan. Bez razonode nema veselja, s raznodom nema tuge. A to isto obrazuje i sreću ljudi visoka staleža, to što imaju velik broj ljudi koji ih razonođuju te mogućstvo da se u tome stanju održe.

Itekako mogu pojmiti čovjeka bez ruku, nogu, glave. Ali ne mogu pojmiti čovjeka bez mišljenja: to bi bio kamen ili sirova živina.

Veličina čovjeka je u mišljenju...... Misao čini [čovjekovu] veličinu… [Čovjek] je samo trska, najslabija u prirodi; ali to je trska što misli… [Svo] naše dostojanstvo sastoji se u misli.

     Bijeda - Jedino što nas tješi u našoj bijedi razonoda je, a to je istodobno najveća naša bijeda. Jer upravo je to ono što nas prvenstveno sprečava da mislimo o sebi i uslijed čega se neosjetno gubimo. Bez toga, bilo bi nam dosadno i ta bi nas dosada tjerala da potražimo suvislije sredstvo da se iz nje izbavimo. A razonoda nas zabavlja i pomoću nje neosjetno stižemo do smrti.

Tko ne vidi ispraznost svijeta sam je itekako isprazan. A tko je i ne vidi, s iznimkom mladih ljudi koji su svi u buci, razonodi i mislima na budućnost? Ali, oduzmite im razonodu i vidjet ćete kako sahnu od dosade; osjećaju tad svoju ništavnost i nje nesvjesni: jer biti nesretan upravo znači biti nepodnošljivo tužan čim nas se svede na razmatranje sebe i ničim nas se od toga ne razonođuje.

Kad vidim zaslijepljenost i bijedu čovjekovu, te čudnovate oprečnosti u njegovoj naravi, i kad svrnem pogled na cijeli mukli svemir i čovjeka bez svijetlosti, prepuštenog samom sebi i pomalo izgubljenog u tom zakutku univerzuma, ne znajući tko ga je tu postavio, što je došao tu raditi, što će biti s njime kad umre, obuzima me jeza, poput čovjeka koji je u snu odnesen na strašan i pust otok, i koji se probudio ne znajući gdje se nalazi, ni kako se odatle izvući. Nato se čudim kako ne padne u očaj zbog tako bijedna stanja.

Da je naše stanje doista sretno, ne bi nas trebalo razonođivati od razmišljanja o njemu kako bi nas se učinilo sretnima.

Razonoda - Ne mogavši izliječiti smrt, bijedu, neznanje, ljudi su se, ne bi li se učinili sretnima, dosjetili da na to i ne misle.

Čovjek je bjelodano stvoren da misli: to je sve njegovo dostojanstvo i sva njegova zasluga, te je sva njegova dužnost misliti kako valja. A red je mišljenja početi od sebe.

Bezbrižno srljamo u ponor stavivši preda se nešto što će nam onemogućiti da to i vidimo.

    Razonoda - Ljude već od djetinjstva opterećujemo skrbljenjem za čast, blagostanje, prijatelje, pa još i za blagostanje i čast njihovih prijatelja.Tištimo ih poslovima, učenjem jezika i tjelovježbom te im tumačimo da neće moći biti sretni ako zdravlje, čast i imanje njih i njihovih prijatelja ne budu u dobrom stanju, te da bi ih i jedna stvar što bi manjkala učinila nesretnima.Stoga im zadajemo dužnosti i poslove da ih more već od svanuća.
- Neobična li, reći ćete, načina da ih se usreći! Zar bi se moglo učiniti išta bolje da ih se unesreći? – Kako, što bi se moglo učiniti?! Valja samo skinuti s njih sve te brige: jer onda bi vidjeli sebe, razmišljali o tomu što jesu, odakle dolaze, kamo idu; stoga ništa ne može biti odveć da ih se zaokupi i skrene.Te im upravo zato nakon što smo im priredili toliko posla, smognu li malo predaha, savjetujemo da ga uporabe za razonodu, za igru, i da cijelo njihovo biće uvijek bude zaokupljeno. Kako je šuplje i puno smeća srce čovjekovo!

Nikad ne volimo osobu, nego samo odlike.

    Čovjek je isprazan zbog toga što cijeni stvari koje nisu bitne.

Smiješni smo kada mir nalazimo u društvu sebi sličnih: bijedni poput nas, nemoćni poput nas, neće nam pomoći, umrijet ćemo sami. Valja dakle raditi kao da smo sami; a onda, bismo li gradili raskošne kuće, itd? Bez oklijevanja potražili bismo istinu; a ako to odbijemo, očitujemo da više cijenimo da nas ljudi cijene nego potragu za istinom.

Čovjekov je život poput života u zatvoru iz kojeg zatvorenike svaki dan izvode na gubilište.

     Želite li da o vama dobro govore, ne govorite o sebi dobro.

 

Izabrao: Danijel Bukvašević

 

Iz starije arhive

 

Znanstveni materijalizam obvezuje i samog Stvoritelja; on Boga stavlja u lance, kao što je u Apokalipsi okovan sotona. On u svemiru ne ostavlja ništa slobodno.

Gilbert K. Chesterton 

Sloboda je prikriveno ime za ljubav. 

André Frossard 

 

Deterministi su nas došli porobiti, a ne osloboditi. Oni bi zaista svoje načelo mogli nazvati ''lanac'' kauzalnosti. To je najgori lanac koji je ikada sputavao ljudsko biće.

Gilbert K. Chesteron 

 

Birati se može samo između Boga i idolopoklonstva. Druge mogućnosti nema. Jer sposobnost obožavanja leži u nama i upravljena je nekamo ili na ovom svijetu ili na drugom. 

Simone Weil

 

Treba znati i to da Bogu moramo na tri načina iskazivati čast. Prvo, kao Ocu koji nas je oblikovao, obnovio, odgojio. Drugo, kao Gospodinu koji nas je istrgnuo iz neprijateljevih ralja, čuvao nas od paklene tamnice i napokon nas doveo u svoj vinograd. Treće, kao Sucu pred kojim smo optuženi, pred kojim nam je dokazana krivnja i pred kojim smo to priznali. Optužuje nas glas naše savjesti, dokazuje nam krivnju naš vlastiti život, a sve to potvrđuje pogled božanske mudrosti.

Sv. Bonaventura

 

Živo biće postaje roba na ''tržištu ideja''. Princip vrednovanja je isti na tržištu ljudi kao i na tržištu roba: na prvom mjestu se prodaju ljudi, na drugome roba.

Erich Fromm

Vjera je čin razuma koji na zapovijed volje koju pokreće Bog milošću daje pristanak božanskoj istini.

Sv. Toma Akvinski

 

Prestajemo biti gospodari tehnike i umjesto gospodara postajemo njeni robovi, a tehnika – nekada vitalni element stvaranja – pokazuje svoje naličje kao boginja destrukcije (kao indijska božica Kali), kojoj su ljudi voljni žrtvovati sebe i svoju djecu. Dok se još uvijek – svjesno – nadamo boljoj budućnosti, kibernetski ljudi potiskuju činjenicu da su postali obožavatelji božice destrukcije.

 

Erich Fromm

 

Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne druge katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u našim dušama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomoći graditi katedrale u dušama naših bližnjih.

Bl. Ivan Merz

Moramo postaviti naš život na koncept stvarnosti, ne na koncept pravednosti.

Valerio Albisetti

Tko je ljubomoran, nesiguran je u sebe, u vlastitu sposobnost da ljubi, da živi neovisno, samostalno.

Valerio Albisetti

 

Temelj duhovnog života leži u neprestanom naprezanju naše volje. Spasitelj je to izrekao riječima: ''Neka svatko uzme svoj križ svoj svaki dan i slijedi me'' (Lk 9,23).

Bl. Ivan Merz

Kad neki čovjek želi samo primiti, ne daje ljubav, nego daje nesigurnost.

Valerio Albisetti

 

Euharistija, najjače sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali hrđe grijeha i daje života našoj duši, tako da i ona usplamti novim žarom. Tada mi sami na sebi iskusimo riječi sv. Pavla koji veli: ''Živim ja, ali ne ja nego u meni živi Krist.'' (Gal,2,20). To je plod presvete Euharistije.

Bl. Ivan Merz

 

Griješiti je ljudski, životno, za žive; ustrajati je đavolsko, smrtno.

Valerio Albisetti

Svi gosti koji nam dolaze neka budu primljeni kao Krist, jer će on reći: ''Gost bijah i ne primiste me''.

Sv. Benedikt iz Nursije

 

Struktura Kristolike ljubavi je četverostruka: ljubiti drugoga kao samog sebe; voljeti svakog; biti onaj koji će prvi voljeti, opraštati i moliti; i, na kraju, biti onaj drugi stavljajući se na mjesto drugoga.

William Stainsby

 

Kapitalizam, i idealni ljudski sistem (neostvariv) nazvan Socijalizam – oboje izviru iz jedne vrsti uma i oboje su primjenljivi za jednu vrstu bolesnog društva...Ono što nazivamo ''kapitalizmom'' izranja izravno u svim svojim granama iz izolacije duše. Ova izolacija dozvoljava neobuzdano natjecanje. Ono daje superiornoj lukavosti, i jednako superiornom talentu, jednu bezgraničnu karijeru. Daje svaku licenciju proždrljivosti i s druge strane lomi tjelesne kosti s kojima se ljudi održavaju u ekonomskoj stabilnosti.

Hilaire Belloc

Tko umire, prolazi iskustvo krajnje posljedice grijeha. Podlaže se punoj odgovornosti čovjekovih čina i preuzima na se istinu i sud, ali ne u pukome zdvajanju, već zahvaćen otkupljenjem koje izvodi Božja ljubav. Tako smrt više nije samo mračan užas kao krajnja posljedica grijeha; daleko više, smrt čovjeku omogućava sudioništvo u preobrazbi kojom Božja velikodušnost svršetak čini novim početkom, te smrt postaje prelaskom u novi život.

Romano Guardini

 

Duša i tijelo nisu jasno razgraničene cjeline. Duhovna duša neprestance izgrađuje tijelo. Ono što nazivamo ''tijelom'', u svakoj točki svoga postojanja i u svakome činu tvori jedinstvo s dušom. Kad bi se duša mogla potpuno odstraniti, ne bi više bilo niti tijela, nego bi preostala tek nekakva biološka tvorevina, ili bolje rečeno, mnoštvo kemijskih spojeva koji se međusobno razgrađuju.

Romano Guardini

 

U svim čovjekovim činima i doživljajima uvijek se nanovo ostvaruje umiranje staroga i uskrsnuće novoga čovjeka....Sila koja sudi svijet nije jednostavno ''istina'' ili ''ćudoredno dobro'', nego svetost.

Romano Guardini

 

Tko se nije odlijepio od materijalnih privezanosti, ne može istinski ljubiti ni Boga niti bližnjega.

Sv. Maksim Ispovjedalac

 

Ali ako smo neozbiljni, bezbožni i lijeni, te podlažemo razum tjelesnim nasladama, nećemo se boriti protiv demona, nego protiv sebe i svoje braće; i više nego braću, ljubit ćemo demone, za njih se boreći po ljudima.

Sv. Maksim Ispovjedalac

 

Jer tko god mrzi svoga brata, ubojica je (1 Iv 3,15). Zbog toga, svaka askeza bez ljubavi nema veze s Bogom. Zato, osuđujući naše licemjerje, reče: Ovaj me narod ustima hvali, ali njegovo je srce daleko od mene, i uzalud me časte (Mt 15,8; Iz 29,13).

 

Sv. Maksim Ispovjedalac

Onaj kime vladaju strasti, stvara svijet na svoju vlastitu sliku.

Anselm Grün

 

Samo kad je srce čisto od svih destruktivnih strasti, čovjek će i prema vani zračiti pozitivno.

Anselm Grün

 

Presveto Srce Isusovo je najjači faktor za rekristijanizaciju društva. Sav svjetovni poredak na zemlji bi trebao služiti da ljudi pripojeni Kristu, uskrsnu na vječnost. ''Idejno je katolicizam univerzalan, pojam koji označuje da je on intenzivan i ekstenzivan, tj. da on obuhvaća cijelog čovjeka (njegovu dušu i tijelo) i drugo, da je on univerzalan nosilac istine, morala i milosti.''

''Liturgija je centralna umjetnost, jer umjetnički prikazuje život Kristov, koji je centar povijesti.''Cijeli život od svoje duše treba stvarati remek-djelo tražeći Istinu-Svrhu.

Bl. Ivan Merz

 

Činjenica je da je Bog Otac i da želi sreću svoje djece. Zbog toga On na sebe uzima sve njihove terete. Osim toga Bog je ljubav, pa želi da i njegova djeca budu ljubav, dakle slobodni i od zabrinutosti koje su ''smetnja ljubavi''

Chiara Lubich


Ondje gdje se dvoje ljudi daju jedno drugome i zajednički daruju život djeci, dodiruje se svetost, misterij čovjekove biti, ono što nadilazi naše pravo na raspolaganje nama samima.

Joseph Ratzinger


Čovjekov život nije pokus. To nije ugovor o najmu, nego darivanje svojega ja tebi. A to darivanje čovjeka čovjeku može biti primjereno čovjekovoj biti samo u obliku potpune i bezuvjetne ljubavi.

Joseph Ratzinger

 

Spolnost čovjeka vodi u Stvoriteljevu blizinu, dovodi ga do najviše odgovornosti. On time sam odgovorno sudjeluje u izvorima života. Svaki je pojedinac Božje stvorenje – a istodobno je i dijete svojih roditelja. Stoga postoji određeno podudaranje Božjega stvaralaštva i čovjekove spolnosti. Spolnost je nešto snažno jer je u igri odgovornost za novoga čovjeka koji nam pripada, a ipak nam ne pripada, koji dolazi od nas, a ipak ne dolazi od nas. Iz toga, mislim, proizlazi da je sveta stvar dati život drugome i prihvatiti odgovornost za njegovo biološko podrijetlo.

Joseph Ratzinger

Svetost je pustolovina, jedina što postoji.

Georges Bernanos

 

Svakoj je osobi potrebno integralno i integrirajuće obrazovanje – kulturno, profesionalno, znanstveno, duhovno i apostolsko – koje bi joj omogućilo da živi skladan unutarnji život i koje bi joj dopustilo da prenese nadu onome tko je traži.

Kršćanski identitet sve više postavlja stalan zahtjev za obrazovanjem, budući da je neznanje najopasniji neprijatelj naše vjere. Tko može reći da uistinu ljubi Krista, ako se ne trudi da ga bolje upozna?

papa Ivan Pavao II.

 

Lišen ljubavi, čovjek je žrtvom podmukle zamke koja sve više sužava vidokruge bratstva te istovremeno pojedinca tjera na to da sebe samog, vlastito ja i vlastita zadovoljstva pretvara u jedinu mjeru prosudbe. Sebično gledanje, uzrok osiromašenja istinske ljubavi vodi do najgorih zamki kakve su danas prisutne u svijetu mladih.

 

On je taj koji vas poziva da mladost doživljavate kao radosno proljeće, kao ovo današnje sicilijansko proljeće, da ovo proljeće doživite u ugodnome iskustvu predaje: to je njegov dar, dar Kristov, dar ponuđen svakome od nas, kao i dar nas samih Njemu, dar nas samih drugima, po drugima, opet Njemu. Tu je perspektiva izgradnje druge kulture, jedne nove kulture, kulture ljubavi. Ovdje smo da stvaramo realnost, početnu ali objektivnu, taj veliki projekt kulture ljubavi.

papa Ivan Pavao II.

 

Koliko li patnji, koliko li tjeskoba i bijede uzrokuje nezaposlenost! Stoga prva i osnovna briga svih i svakog pojedinca, ljudi iz vlasti, političara, sindikalnih vođa i poslodavaca, mora biti ova: dati posla svima.

papa Ivan Pavao II.

 

Temeljno jedinstvo ljudskog roda, čije podrijetlo seže od Boga koji je Stvoritelj svega, zahtijeva da se nijedna skupina ne smatra nadređena drugoj. Jednako tako zahtijeva da se integracija gradi na stvarnoj solidarnosti i na slobodi razlikovanja. Stoga država ima dužnost poštivati i štititi razlike koje postoje među njezinim građanima te dopustiti da njihova raznolikost služi općem dobru.

 

papa Ivan Pavao II.

 

Ideološka neutralnost, dostojanstvo ljudske osobe, izvor svih prava, prvenstvo osobe pred društvom, poštivanje demokratski donesenih pravnih normi, pluralizam društvenih organizacija, nezamjenjive su vrijednosti bez kojih nije moguće trajno graditi zajednički dom na istoku i zapadu, svima dostupan i svijetu otvoren. Ne može postojati društvo dostojno čovjeka, a koje ne poštuje uzvišene i trajne vrijednosti. Kad čovjek sebe učini isključivim mjerilom svega, ne pozivajući se na Onoga od koga sve dolazi i kome se ovaj svijet vraća, onda on počinje robovati svojoj konačnosti.

Nema mira ako se ne poštuju prava svih naroda, a posebno onih najranjivijih.

papa Ivan Pavao II.

 

Bog čisti žešće i brže one koji su spremniji i jači za trpljenje, a mlitavije, naprotiv vodi veoma polagano i uza slabe napasti pružajući im češće odmor za osjete, da se ne bi vratili natrag; tako da ovi kasno dolaze do čiste savršenosti u ovom životu, a neki nikada.

Onima koji još imaju takozvanu hebetudo mentis ili prirodnu grubost, što je svaki čovjek stječe grijehom, i rastresenost duha na vanjske stvari, treba da se ta grubost rasvijetli, razbistri i sabere pomoću muka i tjeskoba duhovne noći.

Sv. Ivan od Križa

Ako smo svi prisiljeni na relativizam, to onda postaje novim totalitarizmom.

Joseph Ratzinger

 

U početku duhovnog čišćenja božanska vatra upravlja sve svoje djelovanje više na to da pripravi dušu negoli da je ugrije; ali tokom vremena, kad ju je već dosta ugrijala duša vrlo često osjeća ljubavni žar. S druge strane razum se pomoću tame sve više čisti i tada se često dogodi da teologija mistike i ljubavi dok užiže volju ranjava također i razum rasvjetljujući ga kojom tako ugodnom i slasnom božanskom spoznajom i svjetlošću, da se volja pomoću nje veoma zapali.

Sv. Ivan od Križa

 

Put trpljenja je sigurniji i korisniji negoli put uživanja i djelovanja: prvo, jer u trpljenju duša prima od Boga nove snage, dok u djelovanju i uživanju izlaže svoje slaboće i nesavršenosti; drugo, jer se u trpljenju vježbaju i stječu kreposti, a duša se čisti i postaje mudrija i razboritija.

Sv. Ivan od Križa

 

A središte duše jest Bog. Kad on stigne do njega svom sposobnošću svoga bića i svom snagom svoga djelovanja i svoje težnje, stigla je u svoje zadnje i najdublje središte u Bogu.

Sv. Ivan od Križa

 

Bog ne daje odgovora na naše očajno pitanje: On daje sama sebe.

François Mauriac

 

Da vas Bog nije trebao tamo gdje jeste, ne bi vas bio tamo stavio.

Paul Claudel

 

Svaka je ljubav stvaralačka.

André Ferriére

 

Ponizni su, naprotiv, daleko od toga da bi htjeli biti učitelji bilo komu, uvijek su pripravni uputiti se i proslijediti putem koji je različit od onoga kojim idu, kad im se to zapovijeda, jer se ne uzdaju u se.

Sv. Ivan od Križa

 

Obitelj je škola žrtve. Tu se čovjek uči odricanju, gospodarenju sobom, posvećivanju i življenju za druge.

 

Antonio Federico Ozanam

Moramo uvijek ići protiv duha vremena.

Ana Marija Taigi

 

Budi noćni cvrčak. Kvasi svaku noć odar svoj, suzama svojim natapaj svoju postelju. Bdij i budi kao vrabac osamljen. Pjevaj duhom, pjevaj i razumom: ''Blagosivaj dušo moja Gospodina, i ne zaboravljaj ni jednoga dobročinstva njegova: jer on prašta sve opačine tvoje, i ozdravlja te od svih bolesti tvojih, i izbavlja od pokvarenosti život tvoj''.

Sv. Jeronim