novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 44 gostiju i nema članova online

Filozofija

Søren Kierkegaard: Estetski i etički izbor

“Život je proigrao samo onaj koji nije postao svjestan sebe kao duha, niti toga da stoji pred Bogom.”, riječi su danskog pisca i filozofa Sørena Kierkegaarda (Kopenhagen, 1813. – Kopenhagen, 1855.) koji je upozoravao da svaki pojedini čovjek mora pronaći svoj put ka Bogu. U 19. je stoljeću gotovo zaboravljen, a danas je prepoznat kao prvi filozof egzistencije. Utjecao je i na književnost: posebno na Ibsena, Strindberga, Rilkea i druge. Tijekom studija teologije, uz koji se iznimno mnogo bavi i filozofijom, književnošću i poviješću, Kierkegaard proživljava sveopću životnu krizu, zanemaruje studij i vjeru i predaje se raspuštenu životu. Godine 1838. doživljava obraćenje, nastavlja studij, te 1840. godine brani doktorsku disertaciju pod naslovom O pojmu ironije. Nedugo potom počeo je njegov stvaralački rad, te je u nekoliko godina napisao brojna djela, većinu objavivši pod pseudonimima, ''Strah i drhtanje'', ''Ponavljanje'', ''Pojam strepnje'', ''Filozofske mrvice'', ''Stadiji na životnom putu'', ''Vježbanje u kršćanstvu'' i dr. Okrenutost čovjeku i njegovoj egzistenciji glavna je karakteristika njegovih djela, te se stoga s pravom smatra začetnikom egzistencijalističkoga filozofskog pravca.

Opširnije...

Sv Augustin o uzrocima zla

Aurelije Augustin (354.–430.) je najznačajniji teolog i filozof otačkog razdoblja. Svojim teološko-filozofskim radovima ucrtao je neizbrisiv pečat na cjelokupan razvoj kršćanstva. Nakon burne mladosti koju je proveo u razvratnom životu u dobi od 32 godine doživljava obraćenje koje će ga dovesti do svetosti. U svojim djelima mnogo se bavio uzrocima zla i izopačenosti kako u pojedincu tako i u društvu. Tražeći odgovore na ta pitanja već je u svojim ''Ispovijestima'' zaključio da zlo nastaje zbog izopačenosti volje koja se odvratila od Boga kao najvišeg bića. Ovdje ćemo se dotaknuti njegova djela ''O slobodi volje'' (Demetra, 1998.).

U vrijeme kad je Augustin živio posebno je bila aktivna sekta manihejaca koja ga je svojim naukom zavodila i tako jedno vrijeme dovodila u zabludu. Oni su zastupali dualizam tumačeći da paradoks nereda u svijetu postoji radi postojanja dvostrukog počela: dobra i zla, koja vladaju svijetom. Sve događaje u svijetu tumačili su kao borbu između dviju vječitih sila: svjetla i tame, duha i materije. Iz pomiješanosti svjetla i tame nastao je ovaj svijet; zato je i zao. Ovakva ''crno-bijela'' razmišljanja provlače se na neki način i danas u mnogim sektama pa je važno da razjasnimo kako su se crkveni naučitelji uhvatili u koštac s ovim pitanjem. Augustin će u svojim spisima potpuno pobiti manihejsku zabludu zaključkom da ne mogu postojati dva Boga, nego samo jedan i to onaj koji je apsolutno savršen, nepromjenjiv i vječan, bez početka i svršetka. Dakle, moguć je samo jedan pravi Bog, nema dualizma jer sotona nije bog. To što ''tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela'' (usp. Gal 5,17) kako stoji u Pavlovim poslanicama ne dokazuje da u čovjeku postoje dvije volje koje bi potekle od dvaju različitih supstancija ili počela kako su to mislili manihejci a i dan danas ih neki medijski zlobnici i ateisti lažno pripisuju katoličkom nauku.

Opširnije...

Alain de Benoist: Što je to identitet?

Alain de Benoist (1943.) je francuski filozof i esejist, autor više od 30 knjiga. Osnivač je i najvažniji mislilac europske Nove desnice, škole mišljenja nastale u Francuskoj 1960-ih. Njegove su ideje hrvatskoj publici predstavljene kroz više knjiga i studija objavljivanih o Novoj desnici od 1980-ih do danas. Ovdje prenosimo njegovo predavanje na temu budućnosti identiteta koje je u Matici hrvatskoj održao 14. travnja 2014., a objavljeno je u prijevodu prof. dr.sc. Tomislava Sunića u časopisu Vijenac (526).

Najveća je prijetnja kolektivnim identitetima "sustav koji ubija narode", sveopća globalna homogenizacija na cijelom planetu, koje je svrha iskorijeniti ljudske različitosti, različitosti među narodima, razlike među jezicima i kulturama. Najveća opasnost identitetu danas nije samo prijetnja našem identitetu, nego prijetnja identitetima svih naroda.

U jednom od svojih glasovitih ulomaka iz Ispovijesti Sveti Augustin piše: "Što je to vrijeme? Ako me nitko za to ne pita, znam što to znači, no ako me netko o tome upita, a ja bih mu želio objasniti, tada niti ja više ne znam." Ono što Sveti Augustin kaže glede vremena također bi se moglo reći glede identiteta. Identitet nije problem sve dok se o njemu ne moramo pitati. Identitet je nešto što se podrazumijeva samo po sebi, nešto što se prirodno nameće. No sasvim je drukčija stvar u trenutku kada se upitamo: Tko sam ja? ili Tko smo mi? ili What does it mean to be an American? Qui est Français? Was ist Deutsch?

Opširnije...

Toma Akvinski: Pet putova dokazivanja da Bog postoji

Toma Akvinski (1227-1274), talijanski je dominikanac i najčuveniji kršćanski teolog, učitelj Katoličke crkve, a tomizam je kasnije priznat i službenim crkvenim učenjem. Glavna su mu djela"Summa theologiae" i "Summa contra Gentiles".

Toma smatra Aristotela vrhuncem znanja kad je u pitanju spoznaja prirode (iz poštovanja titulira ga nazivom Filozof), dok nam o pitanjima o natprirodnim stvarima govori Objava. Tomina je osnovna nakana Aristotelovu filozofiju prilagoditi kako bi ona bila što primjerenija zahtjevima koji su pred nju postavljeni – objasniti i poduprijeti objavljenu Istinu.

Nakon što je talijanski franjevac Bonaventura proglasio neprikosnovenu nadmoć vjere nad razumom, a Albert Veliki, njemački dominikanac, promovirao učenje o dvostrukoj istini, odvojivši filozofiju (koja se bazira na logičkom izvodu) od teologije (koja se bazira na Objavi), Toma obnavlja jedinstvo uma i vjere. Istina je samo jedna – istina uma ne može proturječiti istini Objave. Um je,međutim, podređen vjeri - on joj služi braneći i dokazujući dogme kršćanstva, ali ne može pokriti cijelo područje vjere. Upravo u tome vjera ima i svoje opravdanje - u tome što Objava prekoračuje granice uma.

Teologija kao znanost o nužnom bitku Boga nadređena je filozofiji kao znanosti o konačnom bitku stvorenih stvari. Kod stvorenih stvari razlikujemo njihovu bit, esenciju (koja se očituje kao hilemorfičko jedinstvo*) od njihove egzistencije. Sve stvoreno moguće je, dakle, zamisliti, a da ono istovremeno ne bude. Riječ je o tzv. konačnom (slučajnom) bitku. Stvorenim stvarima egzistencija mora doći izvana – od Boga – jedinog nužnog bića, bića čija je egzistencija sastavni dio esencije.

Opširnije...

Pascal Bruckner: BABILONSKA VRTOGLAVICA

Pascal Bruckner1Pascal Bruckner (1948.) jedan je od najcjenjenijih francuskih književnika. Za ''Napast nedužnosti'' 1995. godine dobio je nagradu Medicis, a 1997. godine za ''Kradljivce ljepote'' nagradu Renaudot. Nakon slikovnice ''Upomoć'', ''Djed Božićnjak se vraća'', nagrađenog djela ''Bijeda blagostanja'' i romana ''Ljubav prema bližnjemu'', esej ''Babilonska vrtoglavica'' objavljen je 1994. godine. Ovdje donosimo dio tog eseja jer je aktualan, posebno što kritički govori o nametnutom kozmopolitizmu, prekrajanju granica i fetišizmu Unije za koju često političari kažu ''da nema alternative''.

''Budi mi brat ili ću te ubiti'', govorio je Rivarol rezimirajući jednom rečenicom duh Terora. Svi budite braća ili ćete biti diskvalificirani, proglašava nova kozmopolitska doktrina. Jedini dostojni čovječanstva bit će narodi koji rade na tome da nestanu u jednoj široj uniji; ostali, kojima je stalo da se ističu, izdvajaju, zavrijedit će jedino ime divljakâ, plemenâ. Budućnost poprima lik strašnog ultimatuma: 'Udruživanje ili barbarstvo' (Edgar Morin).

Opširnije...