novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 107 gostiju i nema članova online

Umjetnost

Biser pravoslavlja: Sveta gora Atos

Atos je smješten u Grčkoj te je poznat pod nazivom Sveta gora koja obuhvaća 20 manastira. To su: manastir Velika Lavra, manastir Vatopedi, manastir Iviron, manastir Hilandar, manastir Dionizijat, manastir Kutlumuš, manastir Pantokrator, manastir Ksiropotam, manastir Zograf, manastir Dohijar, manastir Karakal, manastir Filotej, manastir Simonopetra, manastir svetog Pavla, manastir Stavronikita, manastir Ksenofont, manastir Grigorijat, manastir Esfigmen, manastir Pantelejmon te manastir Konstamonit.

Opširnije...

Kulturna baština: Hrvati i Gospa Velikoga Zavjeta

Kršćanstvo je upisano velikim slovima u povijest hrvatskog naroda i čini okosnicu njegova kulturnog i nacionalnog identiteta.

Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., iako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama.

Taj naslov je papa Leon X. dao 1519. Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka nepobjedivom banu Petru Berislaviću. To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod, istu titulu dobili su Mađari i Poljaci.

Naime, bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom.

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao isključivo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično u povijesnim dokumentima naziva “vlaški”, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.

Opširnije...

XV. Pepelnica umjetnika: Koliko nam satire treba?

Velikom zanimanju za javnu raspravu na temu odnosa satire i vjerskih osjećaja na XV.Pepelnici umjetnika (18.02.2015.) koja se ove godine po prvi put organizirala u ZKM-u pridonijeli su zanimljivi gosti, prof. dr.sc. Žarko Puhovski, teatrolog Darko Gašparović i teolog dr.sc. fra Ivan Karlić. Rasprava koju je moderirao p. Frane Prcela O.P. protekla je u konstruktivom tonu a gosti su na neka goruća pitanja koja se tiču odnosa etike, medija i suvremene umjetnosti davali poticajne i promišljene odgovore. 

Opširnije...

Razgovor s umjetnikom Danijelom Deverićem u kafiću Damask 

 

Ljubav u olovci


Često puta da bismo iskazali ljudima oko sebe svoju ljubav i poštovanje, odijevamo skupa odijela, kupujemo još skuplje poklone, kuhamo najbolja jela, pečemo tonu slastica i izgovaramo nepregledne rijeke slova koja često (i prečesto) „vise sa zidova naše duše“ bez nekog dubljeg smisla. Slaviti Boga i čovjeka može se i olovkom. Skromno i jednostavno.  Onako kako je to učinio Zagrepčanin Danijel Deverić (29), crtač sa podužim stažom koji će za sebe najradije reći da se i „ rodio sa olovkom u ruci“, kad je svojim radovima oplemenio prostor ''Damaska'', prvog (za sad i jedinog) kršćanskog kafića u Zagrebu. Upravo smo ga tamo, na našu radost, odlučili i upoznati.

                       

Danijele, gledajući sve ove čudesne radove, gotovo je neumjesno započeti razgovor a ne pitati te kakav je osjećaj otkriti "svoju" osobitost među svijetom? Je li to radost, sreća, osjećaj odgovornosti, osjećaj zahvalnosti...?

 

Sve to zajedno. Već kada sam krenuo u školu, svi oko mene su prepoznali da imam taj talent koji je kod mene bio dosta jako izražen u odnosu na druge prijatelje. Oni su jedva čekali da nešto smiješno nacrtam. Jako sam puno crtao. Pošto školu nisam baš previše volio, neki predmeti su mi bili dosadni i nisu me zanimali, pa sam takve satove provodio crtajući, ali sam ipak crtajući slušao učitelje. Čak mi je lakše na takvim satovima bilo slušati dok nešto crtkaram, nego kada su mi branili da crtam pod satovima. Tek tada bi spavao, jer me ništa ne bi držalo budnim haha. Kolege iz razreda su jedva čekali da nastane neki novi strip pa da im ga pošaljem, a onda bi oni od klupe do klupe prosljeđivali te stripove, pa se smijali, na što su učitelji i profesori bili alergični haha. Onda mi je na kraju četvrtog razreda osnovne škole učiteljica u knjižicu upisala da sam jako pozitivan dječak i da se nada da ću uvijek takav ostati i svojim crtežima i ilustracijama uveseljavati svijet i ljude oko sebe, što mi je bilo jako drago. Od svih naučenih lekcija u osnovnoj školi, ovo mi je najbolje sjelo i nadam se da se toga držim i da to sprovodim u praksi.

Opširnije...

Sakralna glazba Sv. Hildegarde iz Bingena

PIŠI ŠTO VIDIŠ I ČUJEŠ!

“Različiti su dari, a isti Duh; I različite službe, a isti Gospodin; I različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednome se po Duhu daruje riječ mudrosti, drugome riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu… ( 1 Kor 12, 4-9)''

Koliko puta smo zavapili u nebo moleći Boga da nam ukaze na svrhu našega postojanja? Vjerojatno isto onoliko koliko smo puta pomislili da se naša svrha mora ogledati u nečem grandioznom, velikom, značajnom, nesvakidašnjem. A svrha je uvijek tu. Uvijek jednostavna. Posve prirodna. Laka. Gotovo tekuća. Pitka. S nama. Uz nas. S njom smo se rodili. Cak štoviše, naša svrha postojala je već, posve jasna, i u trenutku našega začeća. Ona milisekunda u kojoj je došlo do oplodnje jajnih stanica naše majke, Bogu je već bila sasvim dovoljna da nam istovremeno, sa darom života, daruje i sve ostalo sto će nas za tog istog života učiniti osobitima budemo li svoje pouzdanje u Njemu pronalazili. Jer, On želi da budemo osobiti. Na njegovu sliku. Njemu na slavu. Jednako kako je to poželio kada je 1098. godine u Bermersheimu kod Alzeya u Rheinhessenu, udahnuo život Hildegardi. Ispunjena Duhom od samog rođenja, Hildegarda je odrastanjem , s punim pouzdanjem u Boga, koristila Njegove darove poput spoznaje, vjere, mudrosti, dara liječenja, vidovitosti te darove u glazbi, komponiranju, skladanju, pjevanju i pisanju. Već po rođenju predodređena postati Sv. Hildegardom iz Bingena , poglavaricom samostana, naučiteljicom Crkve, mističarkom, proročicom, liječnicom i umjetnicom kakvu danas imamo priliku upoznati, a sve zahvaljujući njezinoj budnosti, revnosti i posvećenosti Bogu i svima onima koje je za života, svojim darovima, nastojala (i uspijevala) obratiti Stvoritelju. U najranijem djetinjstvu već je bila svjesna svoje vidovitosti.

Opširnije...