novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 12 gostiju i nema članova online

Umjetnost

 Predstava ''Duh'' u Gavelli

 

Američka dramatičarka Margaret Edson rođena je 1961. g. u Washingtonu. Na Smith koledžu u Northamptonu, Massachusetts diplomirala je povijest 1983. godine. Potom odlazi u Rim na godinu dana gdje je živjela u dominikanskom samostanu. Sredinom 80-ih godina radila je različite poslove od prodaje bicikla, hot-doga, pa sve do volontiranja na odjelu za AIDS i onkologiju u bolnici u Washingtonu. Upravo u toj bolnici prikupila je tematsku građu za svoju dramu Duh. 1992. godine magistrirala je književnost na sveučilištu u Georgetown. U to vrijeme napisala je svoj dramski prvijenac Duh koji je osvojio niz nagrada struke. Drama je uprizorena u brojnim kazalištima a 1999. godine osvaja Pulitzerovu nagradu za dramu.

Dramu Duh u Hrvatskoj je uprizorilo dramsko kazalište Gavella. Predstavu je režirao Samo M. Strelec a u glavnoj ulozi dr. Vivian Bearing publiku je oduševila Anja Šovagović.

Tema kojom se ova drama bavi je umiranje. I to ne bilo kakvo umiranje, nego osmomjesečna agonija jedne žene na onkološkom odjelu. Zatečena s dijagnozom galopirajućeg raka sveučilišna profesorica književnosti Vivian Bearing (Anja Šovagović) razotkriva svoje pravo egzistencijalno i duhovno stanje tijekom iscrpljujućih kemoterapija. Život više nije ono što je planirala, sanjala. Nema više poezije, tog sigurnog utočišta kojemu se uvijek sklanjala.

Metafizički soneti Johna Donnea koji se duboko bave pitanjem smrti ne mogu odgovoriti na njenu konkretnu životnu situaciju. Ona o smrti i životu zapravo ništa ne zna. U njoj se kovitlaju pitanja bez odgovora. Vivian je usamljena žena koja nema pravih prijatelja. Ne posjećuje je obitelj jer je nema. Cijeli život posvetila je sveučilišnoj karijeri, a sad se našla tu iznenada prikovana na bolesničkoj postelji prisiljena razmišljati o životu na jedan drugi način. Kako se suočiti s vlastitom smrću? Što je to ars moriendi? To je pitanje upućeno i publici. Život je prekratak i vrijedan življenja. Ali, što je to pravo življenje? Suočena sa smrću licem u lice Vivien  traži svjetlo u vlastitoj katarzi. Konačno jedna predstava koja budi nadu i vraća dostojanstvo kazalištu.

''Ovaj komad cijepljen je od cinizma, tako prisutnog u  suvremenom dramskom tekstu, te na cinične objede niti pokušava, niti umije odgovarati. Preiskren je, preneposredan i bavi se preozbiljnom temom da bi se skrivao iza ironije'' (Dubravko Mihanović)