novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 76 gostiju i nema članova online

Umjetnost

Biser pravoslavlja: Sveta gora Atos

Atos je smješten u Grčkoj te je poznat pod nazivom Sveta gora koja obuhvaća 20 manastira. To su: manastir Velika Lavra, manastir Vatopedi, manastir Iviron, manastir Hilandar, manastir Dionizijat, manastir Kutlumuš, manastir Pantokrator, manastir Ksiropotam, manastir Zograf, manastir Dohijar, manastir Karakal, manastir Filotej, manastir Simonopetra, manastir svetog Pavla, manastir Stavronikita, manastir Ksenofont, manastir Grigorijat, manastir Esfigmen, manastir Pantelejmon te manastir Konstamonit.

Sveta gora Atonska

Sveta gora autonomna je država u Grčkoj. Manastirska zajednica Svete gore Atonske formalno je osnovana 963. godine, kada je osnovana Velika Lavra. Manastir Velika Lavra imao je važnu ulogu u cjelokupnoj povijesti specifične monaške republike na Svetoj Gori. Zajednički način života kojim su počeli živjeti monasi u ovog manastira postepeno se proširio na cijelu Svetu Goru. Kroz povijest prolazio je kroz uspone i padove, ali uvijek je bio vodeći manastir na Svetoj Gori. Manastir ima brojne objekte unutar svojih obrambenih zidina, ali i na velikom teritoriju izvan njih, a kojih je vlasnik ovaj manastir. Nastankom manastira Velika Lavra u 10. stoljeću nastale su velike cenobitske zajednice monaha na Svetoj Gori. U vrijeme bizantske vlasti carevi štite manastir od utjecaja državnih i crkvenih dostojanstvenika. Manastir je oslobođen plaćanja poreza te prima brojne donacije, čime jača njegova ekonomska moć. Kada je manastir 1423. godine pao pod vlast Turaka završava i period njegova uspona. Turska vlast uvela je velike poreze manastiru da nije više bio moguć zajednički život u manastiru. Većina monaha tada bježi u atonsku pustinju, dok oni koji su ostali u manastiru prelaze na idioritmički način života. U isto to vrijeme česti su i gusarski napadi na manastir. Idioritmički način života i malobrojnost monaha u manastiru u to vrijeme doveo je do propadanja manastira i rušenja pojedinih zgrada. Za vrijeme turske vlasti u manastiru je djelovala tiskara. Tiskaru je turska vlast uništila za vrijeme grčkog ustanka kao gotovo i cijeli manastir. Kroz cijelu povijest manastir je držao prvo mjesto u hijerarhiji svetogorskih manastira, a na cenobitski način života vratio se 1980. godine, odlukom patrijarha Dimitrija. Kroz povijest mijenjao se broj monaha koji su pripadali ovom manastiru. Danas se manastir nalazi na prvom mjestu prve od četiri grupe manastira. U prvoj grupi uz Veliku Lavru nalaze se još manastiri: Dohijar, Ksenofont i Esfigmen. Zemljište kojim upravlja ovaj manastir najveće je na Svetoj Gori.

Glavna crkva Velike Lavre je najstariji katolikon na Svetoj Gori. Crkvu je podigao Atanasije 963. godine. U vrijeme gradnje bio je dovoljan za tadašnju zajednicu, ali kako se povećavao broj monaha morao se proširivati. Osnovicu mu čini razvijeni grčki križ s četiri stuba, pod kupolom čiji je promjer najveći na Svetoj Gori, promjer joj je 6,25 m. Freske u unutrašnjosti crkve oslikane su 1535. godine, a između njih ističu se Raspeće i Uzašašće Bogorodice. Ikonostas je od mramora i podignut je 1887. godine. Ikone koje su na njemu iz ranijeg su vremena. Na ikonostasu su ikone koje predstavljaju Krštenje Kristovo i Uzašašće Gospodinovo. Lijevo od ulaza u crkvu nalazi se paraklisa Četrdeset mučenika u kojem se nalazi mramorni grob Atanasija Atonskog. Iznad groba visi sedam kandila koja su stalno upaljena. Desno od ulaza u crkvu, paraklisa je sv. Nikole poznata po vješto izrađenom ikonostasu od drveta.

Sveta gora Atonska danas je politička samouprava kojom je obuhvaćeno sveukupno 20 manastira s glavnim gradom Karejom, no osim tih manastira na području Svete gore postoji i 12 skitova. Skitovi predstavljaju manje monaške zajednice. Sveta je gora pod jurisdikcijom veseljenskog patrijarha u Carigradu. Sveta gora Atonska proteže se od zapadne obale Grčke, Fragokastro do istočne strane na kojoj se nalazi rt Arapis. Osim monaške zajednice te manastira, na području Svete gore nalazi se i nekoliko turističkih destinacija. Danas u sklopu monaške države na području Svete gore živi oko 2000 monaha. Njihov dan podijeljen je tako da 8 sati dnevno provode u radu, 8 sati u molitvi te 8 sati spavanjem. Na područje Svete gore pristup je dozvoljen samo monasima te muškarcima koji posjeduju vizu. Budući da ne postoje putovi i druga infrastruktura na Svetoj gori, pristup istoj omogućen je samo pomorskim putem. Pristup ženama isključivo je zabranjen. Unutar manastirske zajednice zabranjeno je i držanje životinja ženskog roda, izuzev kokoši koje nesu jaja jer se od žumanjaka rade boje koje se koriste u ikonopisanju. Atonski monasi i danas su najzaslužniji za očuvanje čistoće istočne liturgije i pravoslavne asketike.

Karakteristike manastirske arhitekture

Temeljna obilježja samostanske arhitekture obuhvaćaju tipične karakteristike bizantske morfologije. Samostan ima visoke zidove koji su samostan štitili od napada pirata te drugih osvajača. U središtu arhitekture tipično se nalazi dvorište u kojemu se nalaze kapele te mjesta za posvetu vode. Arhitekturu karakteriziraju visoki tornjevi pored kojih se nalaze tornjevi sa zvonom. Dvorište je okruženo visokim zgradama unutar kojih su smještene sobe monaha.

Arhitektura samostana obuhvaća kardinalne crkve čija je unutrašnjost uređena unikatnim slikama te ikonama. U blizini ulaza kardinalne crkve nalazi se ograđena fontana koje je napravljena od mramora te je oblikovana u cirkularnom ili poligonalnom obliku. Osim slika te ikona, arhitektura je upotpunjena skulpturama svetaca, mozaicima te minijatura. Neke od skulptura, mozaika te minijatura su unikatne te izrađene od slonovače, drveta, zlata i drugih materijala. Kardinalna crkva uređena je freskama koje su nastale 1779. godine. Izradili su ih monasi Gabriel i Gregorije iz Kastorije. Freskama su prikazane scene iz Starog Zavjeta.

Jedna od karakteristika samostanske arhitekture je spoj starog i novog tamo gdje je nužno. Tako u manastiru Grigorijat, u glavnoj, sabornoj crkvi nema električnog osvjetljenja. Iznad pevnica su uljne lampe, kojima se smanjuje ili povećava fitilj i tako određuje jačina svjetla za čitanje, a u oltarima svećenici također koriste samo voštanice i uljne lampe na časnim trpezama. Međutim, prozori u kubetu se otvaraju i zatvaraju automatski, preko električnih klizača, a čitav hram je opremljen mikrofonima, tako da se svako bogosluženje prenosi malom radio stanicom.

Manastiri Svete gore Atonske

Još od 16. stoljeća na području Svete gore postoji 20 manastira.

Manastir Sv. Pavla osnovan je početkom 10. stoljeća, a osnovao ga je Pavao Ksiropotamski. Taj manastir ima dva skita, i to svetog Dimitrija i Novi. U 14. stoljeću izgrađena je crkva u manastiru zahvaljujući prinosima Gjorgjea Brankovića. Obnovljen je opet u 18. stoljeću zahvaljujući prinosima moldavsko – vlaških knezova. Manastir je doživio velike štete uslijed požara koji se dogodio 1902. godine, no obnovljen je ponove već 1911. godine. Manastir je posvećen Sretenju Gospodnjem. U manastiru danas živi oko 30 monaha, a biblioteka manastira sv. Pavla obuhvaća 494 rukopisa te 12.000 pečatnih knjiga.

Manastir sv. Grgura ili Grigorijat osnovan je sredinom 14. stoljeća te je tijekom 1522. godine bio obnovljen. No, godine 1761. stradao je u požaru te je opet obnovljen 1776. godine.

Manastir sv. Dionizija ili Dionisijat osnovan je tijekom 14. stoljeća od strane monaha Dionisija. Posvećen je sv. Jovanu Preteči. Manastiru su ostavljeni brojni prinosi od strane vlaških i moldavskih vojvoda koji su se u manastir povukli prije smrti. Manastirska biblioteka obuhvaća sveukupno 804 rukopisa te 4000 štampanih knjiga.

Manastir Dohijar osnovan je krajem 11. stoljeća. To je pravoslavni manastir koji je deseti u hijerarhiji manastira te je u njemu 1990. godina živjelo oko 32 monaha.

Manastir Ksenofontov osnovan je u 10. stoljeću. Temeljna vrijednost ovoga manastira je slika preobraženja Spasiteljeva koja se čuva u njemu.

Manastir Ksiropotamski osnovan je krajem 5. i početkom 6. stoljeća. Osnovala ga je bizantska carica sv. Pulherija. U okviru manastira je između 1761. i 1783. godine izgrađena crkva posvećena 40 Mučenika.

Manastir sv. Pantelejmona izgrađen je 1381. godine. Njegov utemeljitelj je srpski knez Stjepan Lazar. Glavna crkva manastira posvećena je sv. Pantelejmonu, s druge dvije presvetoj Bogorodici.

Manastir Simona Petra osnovan je tijekom 14. stoljeća, a njegovo se osnivanje pripisuje Simonu Miroblitu koji je sjajem čudnovate zvijezde nakon Isusova rođenja odveden na mjesto gdje je manastir izgrađen.

Manastir Zograf utemeljen je krajem 9., odnosno početkom 10. stoljeća. Osnivačima se smatraju trojica braće: Mojsije, Aron te Ivan.

Manastir Konstamonitski prvi se puta spominje u 11. stoljeću. Tada je na njegovom čelu bio iguman Hilarijom.

Manastir Vatopedski najbogatiji je grčki manastir. Njegovim se utemeljiteljem smatra car Konstantin Vel. Manastirom su obuhvaćena dva skita, i to sv. Dimitrija te sv. Andrije u Kareji.

Manstir Esfigmen utemeljen je u 6. stoljeću. Osnivačica ovog manastira je carica Pulherija.

Manstir Iverski utemeljen je tijekom 10. stoljeća. Njegovim se osnivačima smatraju Ivan Iverski te sv. Atanasije, otac atonskog monaštva.

Manastir Karakala utemeljen je u 16. stoljeću. Njegovim osnivačima smatraju se moldavski vojvoda Ivan Petrov te njegova kćer.

Manastir Kutlumusi utemeljen je u 13. stoljeću, a obnovljen u 16. stoljeću. U tom se manastiru monasi bave rezbarstvom i drugim zanatima.

Manastir Velika Lavra osnovan je u 9. stoljeću te se smatra maticom atonskih manastira. Njegovim se osnivačem smatra monah sv. Atanasije Atonski. Crkva manstira Velike Lavre posvećena je Navještenju Bl. Dj. Marije.

Manastir Stavronikita osnovan je u 16. stoljeću. Njegovim se osnivačem smatra carigradski patrijarh Jeremije.

Manastir Pantokrator osnovan je u 12. stoljeću za vrijeme vladavine cara Emanuela ili u 14. stoljeću od strane vojvode Aleksija i njegova brata Ivana. U okviru manastira postoji naseobina sv. Ilije gdje su stanovali ruski monasi.

Manastir Filotejski osnovan je krajem 10. stoljeća. Njegovim se osnivačem smatra blaženi Filotej te je po njemu dobio ime.

Manastir Hilandar je srpski manastir kojega je osnovao kralj Stefan Nemanja u 12. stoljeću.

 

P.H.