novi banner gore

Podržite nas!

unnamed

Imamo 60 gostiju i nema članova online

Svjedočanstvo kršćanske i bračne vjernosti

Obitelj Kopričanec – DAN BEZ MOLITVE JE BAČEN DAN

Povodom godine na izmaku, razgovarali smo i sa članovima posve „obične“ obitelji u kojoj Krist svakodnevno sjeda za obiteljski stol. I ne samo da sjeda, već i pribavlja sve potrebno, časti ih obilato svojom ljubavlju, nazdravlja razboritošću i čuva, kako će i članovi obitelji Kopričanec; Katarina, Nevenko i sin Šimun Benedikt svakome reči – za Život vječni!

O svom sakramentalnom načinu života protkanom jednostavnošću svakodnevne, duboke, zahvalnosti prema Stvoritelju, odvažili su se govoriti za portal Prudencija.hr i vama

Družeći se s vjernicima, mnogi su mi svjedočili da se njihov dan prije sv. Mise uvelike razlikuje od onog dijela dana nakon nje. Kako izgleda svakodnevica u Vašoj obitelji?  

Hmm... Nema kod nas dana od prije i poslije... Nastojimo svaki dan, cijeli dan, osjetiti prosijavanje Božje prisutnosti u našu svakodnevicu. Ima prekrasnih i nešto manje ugodnih dana, no kada se krenete opetovano osvjedočavati u Kristovu prisutnost u vašem životu, sve što živite i postaje, zapravo, na neki zemaljski način - misa. Dakle i žrtva, ali i dar. Neprocjenjiv dar. Jutro obavezno započinjemo molitvom. Dan bez molitve je nesiguran, nezaštićen. Bačen. Upropašten. Riskantan dan. Prevelik bi luksuz bio propustiti jutarnju molitvu.To si ne želimo dopustiti. Nakon što cijeli dan prepustimo volji Njegovoj sve svoje svakodnevne obveze uvijek pred Njega donosimo, a večer završiti sa svetom Misom najljepši je osjećaj.

Na koji način možemo govoriti o razlikama u vašim životima prije no što ste susreli Krista i s Njim kao živim članom vaše obitelji, suputnikom u vašem svakodnevnom životu?

Razlika je u tome što smo na Misu, kao djeca, odlazili jer je to bilo nešto normalno, naučeno, stečeno od starijih članova obitelji koji su nas, najbolje što su znali, nastojali upravljati putem istine. No, od onoga trenutka kada je Krist postao naš stalni, aktualni, živi prijatelj u obitelji, radujemo se svakodnevnom, ali i onom konačnom, istinskom, susretu s Njim. Njemu stavljamo na raspolaganje naš brak, obitelj i sve što živimo.

Našu vjeru aktivno živimo od 2000 god., kada smo sa jednom karizmatskom molitvenom zajednicom otišli na doček Nove godine u Međugorje. U teškim životnim trenutcima smo shvatili da bez Gospodina ne možemo ništa da je On taj koji nas vodi. On nam je dao patnju da nas ojača. Dao nam je tu milost da spoznamo da je On tu za nas i kada smo prolazili kroz velike kušnje. Kada smo bili u financijskim teškoćama uvijek nam je otvorio put i pronašli smo izlaz zajedno s Njim. Pored svega, i povrh svega, dao nam je milost da postanemo roditelji nakon šest godina braka, po zagovoru sv.Rite. Sada znamo da je On trebao svu tu našu patnju da mi danas možemo svjedočiti njegovu prisutnost. On nas treba da budemo njegova produžena ruka u ovom svijetu. Mi smo uvijek živjeli kao vjernici ali ne živo i vatreno. Sudjelovali smo na misi svake nedjelje,poštovali svibanjske i listopadske pobožnosti,blagdane...No, bili smo, možemo to sada posve slobodno i otvoreno reći, mlaki u vjeri. A onda smo se uvjerili! Naš dragi Gospodin je za nas kao bračni par imao posve konkretan plan i put te pronašao način kako da nam zapali srca. Odveo nas je u jednu molitvenu zajednicu gdje se Gospodina slavilo molitvom i pjesmom. Uz slavljenje se osjetila velika prisutnost Duha Svetoga. Na takvim slavljima sv.Mise događala su se velika obraćenja ljudi koji nisu ni blizu Boga bili čak su bili protiv Boga i Crkve. No, kad se kroz molitvu dogodi duboko kajanje kad ljudi shvate da su išli krivim putem... Kad takvi ljudi poslije iskrene ispovijedi počnu živjeti živu vjeru oni te zapale! Oni gore za Isusa i šire talente koje su primili od Duha svetoga. U takvim trenutcima počneš shvaćati što je vjera i zašto je i za koga Isus umro na križu i zašto je Uskrsnuo. Napokon shvatiš da živiš život koji ima smisla. Shvatiš da je Njemu sve moguće. Da te ljubi! Da sve oprašta! Sve! Uvjeriš se da ništa nije slučajno već da je On to sve za tebe isplanirao. Nije uvijek lako. Ne cvjetaju ruže. Ali, svjesni smo da na ovom svijetu izgrađujemo sebe za život vječni i da smo na zemlji samo u prolazu pa nastojimo svoj život živjeti kroz evanđelje. Svjesni smo svoje odgovornosti pred Bogom za sve što činimo u braku, obitelji, na poslu.

Nismo uvijek zajedno kod kuće, ali kad jesmo nastojimo završiti dan zajedničkom molitvom.

Svijetom vlada epidemija raspada brakova. Kako to objašnjavate? 

Premalo ljudi u svoj brak stavljaju Boga na prvo mjesto. Samim tim nisu spremni podnijeti žrtvu u braku jedan za drugoga. Danas, na žalost, sve češće možemo primijetiti i taj kronični nedostatak one istinske, prave ljubavi  i tolerancije u braku. Teško je prihvatiti drugu osobu sa svim različitostima. Sebičnost i stavljanje sebe na prvo mjesto u braku najprije će dovesti do raspada zajedništva. 

Čistoća u vezi prije braka jako je važna! Jedan drugom, partneri se trebaju davati u svakom drugom pogledu. Na materijalnom, emocionalnom, intelektualnom i mnogim drugim planovima. Najvažnije je upoznati partnera u svim njegovim spektrima, a ne tek površno težiti tjelesnoj požudi.

Svijet je danas nevjerojatno razuzdan, ohol, sebičan, gramziv, a onda i brakovi lako postanu takvi. Nije se lako oduprijeti strujama današnjeg, kako to mnogi vole reći, „suvremenog“ života. Previše ljudi ne tumači tu riječ „suvremen“ na pravi način. Čovjek, pa onda i bračni partner, trebao bi biti svevremen. Isus nam je svima dao tu opciju. Jednako kako nam je dao i „deset Božjih zapovijedi“, pa eto...skloni smo odbaciti i jedno i drugo, a za šačiću sebeljublja, bluda, lijenosti, straha, prijezira, bahatosti, laži i mnogih drugih „privlačnih“ delicija kojima nam „suvremeni“ svijet maše pred nosom. A onda se prejedemo.

Što savjetovati bračnim partnerima u krizi? I, što je to zapravo "bračna kriza" ? Mišljenja sam da previše toga danas nezasluženo nosi tu ozbiljnu oznaku!?

Osobu koju si odabrao svjesno pokušaj razumjeti. Svaki dan si posvijesti da Bog nije slučajno stavio na put tog jednog jedinog, baš tebi darovanog muža ili ženu. Dao si zavjet pred Bogom u dobru i zlu, zdravlju i bolesti dok vas smrt ne rastavi. Molite za svog bračnog druga. Molite jedan za drugoga. Jedan uz drugoga. Naš brak razvija se već 17 godina i nismo osjetili krizne trenutke. Sitne razmirice, pa i svađe, koristimo za bolje upoznavanje i rast u međusobnom poštivanju naših različitosti. Nismo uvijek jednaki u razmišljanju i ponašanju i te razlike cijenimo. Živite sakramentalno, to je najvjerojatnije najbolji savjet kojeg vjerniku možemo dati. I da još jednom ponovimo – molite!Kada smo kod kuće, zajedno molimo svaku večer. Počnemo sa „Anđele čuvaru“ i molitvama zahvaljivanja.Božanski časoslov i psalme molimo kad god imamo priliku biti zajedno,osobito ako negdje putujemo. Ako je suprug na putu i ako je ikako moguće, zajedno molimo preko skyp-a.

Ljubav prema Bogu prenijeli ste uspješno  i na sina Šimuna. Na koji način ste i kada sina uključili u molitveni život vaše obitelji? 

Od začeća! Šimun je izmoljen od Boga i svakodnevno zahvaljujemo  Bogu za taj neprocjenjiv dar. Bog nam je podario zdravo dijete. Hvala Mu! Šimun nas svakodnevno podsjeća koliko je važna čvrsta vjera. Kroz njega nam Bog svakodnevno otvara oči vjere. Molili smo za njega, a On nam ga je podario sa velikim talentom. Molimo se, svi zajedno, da on svoje talente koristi samo da bi proslavio našega Gospodina.

Činjenica da ste pristali na ovo "veliko" svjedočanstvo u "malom", izdvaja vas iz skupine vjernika koji smatraju da je njihova vjera, njihova privatna, intimna stvar. Što mislite o takvom stavu?

 Vjera nije nešto što, kao dijete, dobiješ pod jastuk kad ti ispadne zubić pa to ljubomorno čuvaš, ili „potrošiš“ dok nitko ne gleda. Vjera je najljepši dar kojeg treba dijeliti i živjeti u radosti sa drugim ljudima.

Radosni smo jer imamo tu privilegiju biti vjernici i mi smo sretni što možemo javno reči da smo vjernici. Ne smijemo sakrivati svoju vjeru nego ju, dapače, širiti!  

Razgovarala Dijana Bilokapa/Prudencija.hr