''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Filozofija

Michel Lacroix o New ageu

Michel Lacroix: Novo doba i zapadna kultura – nepobjediva suprotnost
Recimo glasno: novo doba oprečno je svjetonazoru građenom dva i pol tisućljeća pod utjecajem Grčke, Rima, židovstva i kršćanstva, i koji se razvijao u modernom ozračju humanizma i racionalizma.
Pokušajmo ukratko izdvojiti te glavne razlike. Svi oni koje su privukle ideje novoga doba odredit će se svjesno. Svakako će znati da izbor novog doba podrazumijeva potpun raskid s tradicijom koja ih je oblikovala. Prihvatiti ideologiju novoga doba znači otrgnuti se od svojih kulturnih korijena.
Koje su bitne značajke zapadnog svjetonazora? U središtu naše kulture je čovjek svjestan svoje individualnosti i svoje konačnosti. Taj duboki osjećaj individualnosti uglavnom duguje pronalasku monoteističke religije. Poimajući postojanje transcendentnog Boga, jedinog i osobnog, čovjek je istodobno otkrio da je i on osoba. U doživljaju povezanosti s tim osobnim Bogom (o kojemu priča Biblija), zapodijevajući s njim dijalog, prolazeći kroz iskušenja drugosti i odvajanja, osjećajući svu udaljenost koja ga od njega dijeli, zapadni čovjek je stvorio, ne bez drama i nemira, svoj vlastiti položaj individuuma. Povezanost s tim osobnim Bogom uvelike je odgojila zapadni svijet. Otada nas osjećaj odvojenosti nikada nije napustio i proširio se na sve. On je obilježio naš mentalni svijet. Stvoren od drugosti, zapadni je čovjek morao naučiti s njom neprekidno živjeti.

Kierkegaard o estetičkom i etičkom izboru

Søren Kierkegaard: Estetski i etički izbor
“Život je proigrao samo onaj koji nije postao svjestan sebe kao duha, niti toga da stoji pred Bogom.”, riječi su danskog pisca i filozofa Sørena Kierkegaarda (Kopenhagen, 1813. – Kopenhagen, 1855.) koji je upozoravao da svaki pojedini čovjek mora pronaći svoj put ka Bogu. U 19. je stoljeću gotovo zaboravljen, a danas je prepoznat kao prvi filozof egzistencije. Utjecao je i na književnost: posebno na Ibsena, Strindberga, Rilkea i druge. Tijekom studija teologije, uz koji se iznimno mnogo bavi i filozofijom, književnošću i poviješću, Kierkegaard proživljava sveopću životnu krizu, zanemaruje studij i vjeru i predaje se raspuštenu životu. Godine 1838. doživljava obraćenje, nastavlja studij, te 1840. godine brani doktorsku disertaciju pod naslovom O pojmu ironije. Nedugo potom počeo je njegov stvaralački rad, te je u nekoliko godina napisao brojna djela, većinu objavivši pod pseudonimima, ''Strah i drhtanje'', ''Ponavljanje'', ''Pojam strepnje'', ''Filozofske mrvice'', ''Stadiji na životnom putu'', ''Vježbanje u kršćanstvu'' i dr. Okrenutost čovjeku i njegovoj egzistenciji glavna je karakteristika njegovih djela, te se stoga s pravom smatra začetnikom egzistencijalističkoga filozofskog pravca.

Sv. Augustin o uzrocima zla

Sv Augustin o uzrocima zla
Aurelije Augustin (354.–430.) je najznačajniji teolog i filozof otačkog razdoblja. Svojim teološko-filozofskim radovima ucrtao je neizbrisiv pečat na cjelokupan razvoj kršćanstva. Nakon burne mladosti koju je proveo u razvratnom životu u dobi od 32 godine doživljava obraćenje koje će ga dovesti do svetosti. U svojim djelima mnogo se bavio uzrocima zla i izopačenosti kako u pojedincu tako i u društvu. Tražeći odgovore na ta pitanja već je u svojim ''Ispovijestima'' zaključio da zlo nastaje zbog izopačenosti volje koja se odvratila od Boga kao najvišeg bića. Ovdje ćemo se dotaknuti njegova djela ''O slobodi volje'' (Demetra, 1998.).
U vrijeme kad je Augustin živio posebno je bila aktivna sekta manihejaca koja ga je svojim naukom zavodila i tako jedno vrijeme dovodila u zabludu. Oni su zastupali dualizam tumačeći da paradoks nereda u svijetu postoji radi postojanja dvostrukog počela: dobra i zla, koja vladaju svijetom. Sve događaje u svijetu tumačili su kao borbu između dviju vječitih sila: svjetla i tame, duha i materije. Iz pomiješanosti svjetla i tame nastao je ovaj svijet; zato je i zao. Ovakva ''crno-bijela'' razmišljanja provlače se na neki način i danas u mnogim sektama pa je važno da razjasnimo kako su se crkveni naučitelji uhvatili u koštac s ovim pitanjem. Augustin će u svojim spisima potpuno pobiti manihejsku zabludu zaključkom da ne mogu postojati dva Boga, nego samo jedan i to onaj koji je apsolutno savršen, nepromjenjiv i vječan, bez početka i svršetka. Dakle, moguć je samo jedan pravi Bog, nema dualizma jer sotona nije bog. To što ''tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela'' (usp. Gal 5,17) kako stoji u Pavlovim poslanicama ne dokazuje da u čovjeku postoje dvije volje koje bi potekle od dvaju različitih supstancija ili počela kako su to mislili manihejci a i dan danas ih neki medijski zlobnici i ateisti lažno pripisuju katoličkom nauku.

Alain de Benoist o identitetu

Alain de Benoist: Što je to identitet?
Alain de Benoist (1943.) je francuski filozof i esejist, autor više od 30 knjiga. Osnivač je i najvažniji mislilac europske Nove desnice, škole mišljenja nastale u Francuskoj 1960-ih. Njegove su ideje hrvatskoj publici predstavljene kroz više knjiga i studija objavljivanih o Novoj desnici od 1980-ih do danas. Ovdje prenosimo njegovo predavanje na temu budućnosti identiteta koje je u Matici hrvatskoj održao 14. travnja 2014., a objavljeno je u prijevodu prof. dr.sc. Tomislava Sunića u časopisu Vijenac (526).
Najveća je prijetnja kolektivnim identitetima "sustav koji ubija narode", sveopća globalna homogenizacija na cijelom planetu, koje je svrha iskorijeniti ljudske različitosti, različitosti među narodima, razlike među jezicima i kulturama. Najveća opasnost identitetu danas nije samo prijetnja našem identitetu, nego prijetnja identitetima svih naroda.
U jednom od svojih glasovitih ulomaka iz Ispovijesti Sveti Augustin piše: "Što je to vrijeme? Ako me nitko za to ne pita, znam što to znači, no ako me netko o tome upita, a ja bih mu želio objasniti, tada niti ja više ne znam." Ono što Sveti Augustin kaže glede vremena također bi se moglo reći glede identiteta. Identitet nije problem sve dok se o njemu ne moramo pitati. Identitet je nešto što se podrazumijeva samo po sebi, nešto što se prirodno nameće. No sasvim je drukčija stvar u trenutku kada se upitamo: Tko sam ja? ili Tko smo mi? ili What does it mean to be an American? Qui est Français? Was ist Deutsch?

Toma Akvinski-Pet putova

Toma Akvinski: Pet putova dokazivanja da Bog postoji
Toma Akvinski (1227-1274), talijanski je dominikanac i najčuveniji kršćanski teolog, učitelj Katoličke crkve, a tomizam je kasnije priznat i službenim crkvenim učenjem. Glavna su mu djela"Summa theologiae" i "Summa contra Gentiles".
Toma smatra Aristotela vrhuncem znanja kad je u pitanju spoznaja prirode (iz poštovanja titulira ga nazivom Filozof), dok nam o pitanjima o natprirodnim stvarima govori Objava. Tomina je osnovna nakana Aristotelovu filozofiju prilagoditi kako bi ona bila što primjerenija zahtjevima koji su pred nju postavljeni – objasniti i poduprijeti objavljenu Istinu.
Nakon što je talijanski franjevac Bonaventura proglasio neprikosnovenu nadmoć vjere nad razumom, a Albert Veliki, njemački dominikanac, promovirao učenje o dvostrukoj istini, odvojivši filozofiju (koja se bazira na logičkom izvodu) od teologije (koja se bazira na Objavi), Toma obnavlja jedinstvo uma i vjere. Istina je samo jedna – istina uma ne može proturječiti istini Objave. Um je,međutim, podređen vjeri - on joj služi braneći i dokazujući dogme kršćanstva, ali ne može pokriti cijelo područje vjere. Upravo u tome vjera ima i svoje opravdanje - u tome što Objava prekoračuje granice uma.
Teologija kao znanost o nužnom bitku Boga nadređena je filozofiji kao znanosti o konačnom bitku stvorenih stvari. Kod stvorenih stvari razlikujemo njihovu bit, esenciju (koja se očituje kao hilemorfičko jedinstvo*) od njihove egzistencije. Sve stvoreno moguće je, dakle, zamisliti, a da ono istovremeno ne bude. Riječ je o tzv. konačnom (slučajnom) bitku. Stvorenim stvarima egzistencija mora doći izvana – od Boga – jedinog nužnog bića, bića čija je egzistencija sastavni dio esencije.

Stranice

Pretplati se na RSS - Filozofija