''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Filozofija

Etika i politika

Etika i politika - suvremene dvojbe
Autor: Silvana Dragun, mag.phil.
Kršćanska etika je etika ljubavi. Ona se ne zatvara u subjektivizam nego se okreće prema drugome. Papa Benedikt XVI. ističe: ''Konkretna je zadaća politike da moć stavi pod okrilje prava upravljajući tako njezinom ispravnom uporabom Ne smije vrijediti pravo jačega, nego iznad svega snaga prava.''[1]Čovjek je instancija odgovornosti i zato je cilj etike u spoznavanju moralnog djelovanja i oblikovanja moralne svijesti. U naše vrijeme princip odgovornosti ozbiljno narušava doktrina globalizma. Mnoge nacije strahuju da će globalizacija koji se odvija na ovakav način dovesti do stvaranja novog oblika totalitarizma u okviru jedne globalne vlade. Globalizacija relativizira tradicionalni pojam nacionalnog suvereniteta i traži  konsenzus između sekularizma i kršćanskog fundamentalizma. Vjerska dogma globalizma je podređivanje politike, znanosti i kulture primatu ekonomskog što je suprotno kršćanskoj etici ljubavi koja se ne zatvara u subjektivizam nego se okreće prema drugome. Svrha svake politike moralne naravi je mir i pravednost.[2] Zdravi politički realizam sukladan je kršćanskoj etici. Pravo ne bi smjelo biti sredstvo moći nekolicine, već izraz zajedničkoga interesa svih ljudi. Ali, kad se počeo narušavati taj ideal?Oduvijek, jer nikad nije teorija nije zaživjela u praksi. No, u novovjekovnoj filozofiji došlo je do takvih razmišljanja koja su pridonijela još većem odvajanju etike od politike. Svrha politike nije se više shvaćala kao sretan život kao u antičkom polisu. Nije joj ni svrha kreposno pripremanje za Božju državu (Augustin, Toma Akvinski) nego joj svrha postaje moć i to dokazuju djela Machiavellija, Hobbesa, Webera.[3] Razvija se teorija društvenog ugovora i ideja o nacionalnoj državi i suverenosti. Politika se shvaća kao tehnika vladanja. Novovjeki čovjek vidi svoju slobodu u vlastitoj moći. Utemeljitelj novovjekog europskog koncepta politike bio je Thomas Hobbes. On je rješenje socijalno-političkih problema vidio u uspostavi apsolutne monarhije. U svom najpoznatijem djelu ''Levijatan'', iznosi osnovnu tezu o prirodnom okruženju u kojem pojedinac živi – ratom svih protiv svih.[4] Individualizam, agnosticizam i voluntarizam dosegnut će svoj vrhunac u prosvjetiteljstvu koje će znatno obilježiti suvremenu političku filozofiju. 

Stranice

Pretplati se na RSS - Filozofija