''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Fokus

Hipnotičko društvo spektakla

Hipnotičko društvo spektakla
Autor: Silvana Dragun, mag.phil
Američki sociolog Robert D. Patman kaže da se ljudi koji su ovisni o televiziji mnogo rjeđe uključuju u društvene aktivnosti, manje volontiraju, manje su zainteresirani za politiku, manje vremena provode s prijateljima, idu rjeđe u crkvu i češće su nasilni u vožnji od onih kojima televizija nije njihov primarni oblik zabave. Ovisnost o televiziji je povezana ne samo sa manjom uključenošću u društveni život, već i sa manjom društvenom komunikacijom u svim njenim oblicima. S druge strane, TV minimalisti, odnosno oni koji se zalažu da televizija ne bude njihov primarni izvor zabave, češće prijavljuju društvene projekte, više volontiraju i češće preko tjedna odlaze u crkvu.
Dr. Ernest Hilgard sa Sveučilišta Stanford smatra da je gledanje TV-a blisko hipnozi ili gotovo jednako.Termin flicker effect odnosi se na hipnotički učinak gledanja TV. Lijeva hemisfera mozga, koja informacije procesuira analitički i logički, gasi se tijekom gledanja tv-a, dok desna emocionalna i nekritična, dolazi do izražaja.Čovjeku koji bulji u ekran stanje svijesti mijenja se iz beta valova u alfa valove – sanjarenje. Ovisnost o televiziji dovodi ne samo do globalne manipulacije, nego može biti uzrok Alzheimerove bolesti, pretilosti kod djece, smanjenja koncentracije i tjelesne aktivnosti. Ova ovisnost nam otkriva zašto smo pasivni, inertni i nezainteresirani za društvo čije se vrijednosti svakim danom sve više urušavaju.Otrkiva nam zašto nema pobune, herojstva i progresivnijeg aktivizma.

G.K. Chesterton: Luđak

G.K. Chesterton: Luđak
Pripremio Danijel Bukvašević
''Svjetski ljudi ne shvaćaju čak ni sam svijet. Oni se u potpunosti oslanjaju na nekoliko ciničnih maksima koje nisu točne. Sjećam se kako sam jednom šetao s nekim uspješnim nakladnikom, te kako je on tom prilikom izrekao primjedbu koju sam često i ranije čuo. Doista, ona je gotovo geslo modernog svijeta. Ipak, čuo sam je i odviše puta, te sam iznenada shvatio da u njoj nema ničega. Nakladnik je o nekome rekao: „ Taj čovjek će uspjeti. On vjeruje u sebe “. Sjećam se da sam podigao glavu kako bih ga čuo, a u oko mi je upao omnibus na kojem jepisalo: „ Hanwell “. Rekao sam mu: „ Želite li da vam kažem gdje se nalaze ljudi koji najviše vjeruju u sebe? Jer mogu vam to reći. Poznajem ljude koji u sebe vjeruju veličanstvenije nego Napoleon ili Cezar. Znam gdje plamti zvijezda stajačica čvrstog uvjerenja i uspjeha. Mogu vas odvesti do prijestolja nadljudi. Ljudi koji zaista vjeruju u sebe su svi u ludnicama “. On je blago odgovorio da, ipak ima vrlo mnogo ljudi koji vjeruju u sebe, a nisu u ludnicama. „ Da, ima “, odvratio sam, „ a baš vi ste taj koji bi ih trebao poznavati. Onaj pijani pjesnik od kojeg niste željeli uzeti dosadnu tragediju; on vjeruje u sebe. Onaj vremešni svećenik s epom, od kojega ste se skrivali u stražnjoj sobi; on vjeruje u sebe. Da konzultirate svoje poslovno iskustvo umjesto te ružne individualističke filozofije, znali bi da je vjera u sebe jedna od najuobičajenijih osobina propalice. Glumci koji ne znaju glumiti vjeruju u sebe, isto tako i dužnici koji ne plaćaju dug. Bilo bi mnogo ispravnije kazati da čovjek sigurno neće uspjeti, jer vjeruje u sebe. Potpuno samopouzdanje nije samo grijeh; potpuno samopouzdanje je slabost. U potpunosti vjerovati u samoga sebe jest histerično i praznovjerno kao što je i vjerovati u Joannu Southcote. Osobi koja posjeduje takvu vjeru na licu piše „ Hanwell “,jednako vidljivo kao što piše i na onom omnibusu.

Michel de Montaigne: MISLI


Michel de Montaigne: Izbor misli
Pripremio Danijel Bukvašević
Dok god smo živi krećemo se za svojim poslovima onako kako nam je drago: ali kad smo jednom lišeni života, nemamo nikakve veze sa onim što jest. I zato čovjek nije sretan, jer to može biti tek onda kada ga više nema.
Oni koji se obraćaju samom Bogu ili sudbini nadmašuju sve u svojoj ludosti, kao da sudbina ima uši koja bi marila za naša lupetanja.
Kao što bolestan čovjek sanja kujući lude tlapnje, duša koja nema utvrđenog cilja- gubi se: jer, kao što je kazano, biti posvuda, isto je što i ne biti nigdje. 
Svako je uvjerenje dovoljno jako da ga se prihvati po cijenu života.

G.Maupassant: Samoća

Guy de Maupassant: SAMOĆA

Nakon vesele večere u društvu samaca, moj stari prijatelj mi je rekao:• Želiš li prošetati Elizejskim poljanama?Krenuli smo polako, koračajući po dugačkoj aleji između drveća na kojemu je bio tek pokoji list. Nije se čuo ni najmanji šum osim vječne prigušene buke neprestanog pariškog prometa. Svjež vjetrić puhao nam je u lice, a po tamnom nebu se rasula zlatna prašina bezbroj zvijezda.Moj prijatelj je počeo govoriti:• Ne znam zašto, ali noću ovdje lakše dišem nego bilo gdje drugdje. Moja misao kao da raste. Na trenutak se moj um ozari jarkim bljeskom svijetlosti, a meni se u tom trenutku učini da otkrivam božansku tajnu života. Ali, prozor se zatvara uz tresak… i kraj.Dvije sjene su prolazile među drvećem. Prošli smo pokraj klupe. Par koji je sjedio na klupi slio se u tamnu mrlju.

Christ in History

Christopher Dawson - Christ in HistoryGERALD J. RUSSELLO Catholic historian Christopher Dawson (1889-1970) was probably the most penetrating student of the relationship of religion and culture who has ever written. 
As one of the premier Catholic historians in this century, Christopher Dawson sought to rehabilitate both the history of salvation and religion in Europe. Strongly embraced by conservatives today, Dawson was considered an innovative scholar among his peers. Even after Dawson's conversion in 1919, his interdisciplinary approach to history stirred controversy among Catholic scholars. Dawson drew on the emerging disciplines of anthropology and sociology to construct a fresh interpretation of the Christian past and incorporated popular culture and art into his historical analysis.

Stranice

Pretplati se na RSS - Fokus