''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Dei Verbum - Temelji objavljene religije

Fundamentalna teologija
Temelji objavljene religije
prema dogmatskoj konstituciji II. Vatikanskog sabora
DEI VERBUM

1. Što je božanska objava?
 Objavu čine događaji i riječi koji obilježavaju Božju nazočnost u povijesti.
2. Koja je svrha Objave? 
 ''Više puta i na više načina govoraše Bog ocima po prorocima. Konačno u ove dane progovori nama u Sinu''(Heb 1,1). Objava je BOŽJE PRIOPĆAVANJE ČOVJEKU, BOŽJE SEBEDARJE ČOVJEKU.  Dogmatska konstitucija Dei Verbum kaže: Bog je u svojoj mudrosti odlučio da objavi Sebe i da saopći Otajstvo svoje volje kojim ljudi po Kristu imaju pristup k Ocu i tako postaju zajedničari božanske naravi.(2) Objava ima kristocentrični (vrhunac joj je u Kristu) i antropološki vid (navješćuje se i prenosi preko ljudi). Ona je nadnaravna činjenica. Počinje sa Abrahamom a završava sa Isusom i smrću posljednjeg apostola Ivana. Objava je riječ Božja upućena čovjeku.  Svrha objave je da Bog poziva ljude u zajedništvo sa sobom.    

3. Što je temelj Isusove objave o Bogu?  
Temelj Isusove objave o Bogu jest da je BOG LJUBAV a temelj cjelokupne božanske objave je da je Isus SIN BOŽJI. U Isusu se nalazi punina Božje objave. Isus je konačni, apsolutni spasitelj i obnovitelj. On je povijesna osoba a evanđelja su nastala između 65. i 95. g. Dakle, 30-ak godina nakon smrti Isusa na križu. 
4. Što je vrhunac Isusove objave?  
 Isusova smrt i uskrsnuće predstavljaju vrhunac objave. Tu vidimo da se Bog dao za nas. On se tjelesno raskomadao u beskrajan broj djelića za naše spasenje u euharistiji. Smisao Isusove smrti je euharistija. Mi moramo primiti novo tijelo da bismo se tjelesno preobrazili po Kristu. (Iz 62;49;51;52). Tu Isus sebe ponižava (kenozis = lišen, pojam označava Isusovu lišenost božanskih prerogativa) kako bi dao život i objavio Oca. Upravo poniženje (kenoza) razlikuje Krista od ostalih ''bogova'', jer nijedan utemeljitelj religije nije iz ljubavi visio na križu. Niti je uskrsnuo, niti opraštao grijehe niti je imao moć davati život i pobjeđivati smrt. Augustin kaže: ''Smrću usmrćen Isus je usmrtio smrt!''  
5. Kada Isus objavljuje da je Bog?
U Ivanovu evanđelju Isus za sebe kaže: JA JESAM! Prije nego Abraham bijaše − ja jesam!  
 6. O čemu govori II. Vatikanski sabor?  
Drugi Vatikanski Sabor (1962.-1965.) inzistira na dijalogu Crkve i svijeta. Dokumenti Sabora se dijele na KONSTITUCIJE(4), DEKRETE(9) I DEKLARACIJE (3).  
7. Koja dogmatska konstitucija II. Vatikanskog sabora govori o Objavi?   
 O Objavi govori dogmatska konstitucija Dei Verbum (DV). Tu se kaže da je Bog u svojoj mudrosti odlučio da objavi Sebe i da saopći Otajstvo svoje volje kojim ljudi po Isusu Kristu, Riječi što je Tijelo postala, u Duhu Svetome imaju pristup k Ocu i postaju zajedničari božanske naravi. U bujici svoje ljubavi Bog započinje razgovor s ljudima kao prijateljima, druži se s njima i poziva ih u zajedništvo. To se ostvaruje riječima i djelima, počevši od Abrahama do obećanog nam Spasitelja. Na kraju, posla nam svoga Sina i reče: ''Tko vidi njega, vidi i Oca''. Kršćanski raspoređaj spasenja ili ekonomija spasenja završit će kad se Isus pojavi u slavi.  
8. Kako se trebamo odnositi prema božanskoj objavi?  
Na Objavu treba odgovoriti ''poslušnošću vjere'' kojom čovjek čitavog sebe slobodno izručuje Bogu na potpuno i odano služenje uma i volje. Da uzvjerujemo treba nam milost. Bog je htio sebe priopćiti da bismo imali udjela u božanskim dobrima koja premašuju ljudski razum.   
9. Kako se prenosila božanska objava? 
Bog je uredio da ono što je objavio ostane dovijeka neiskvareno i da se prenosi svim naraštajima. Stoga je Isus dao nalog apostolima da propovijedaju svima svekolike i spasonosne istinu i red života, uvodeći ih u zajedništvo božanskih darova. Sveta predaja koja potječe od apostola pomogla je Crkvi da dođe do kanona Svetih knjiga, tako da su Sveta predaja i Sveto pismo međusobno usko povezani i združeni. Sveta predaja i Sveto pismo čine sveti poklad riječi Božje povjerene Crkvi. Tumačenje riječi Božje povjereno je crkvenom učiteljstvu.   
10. Da li je Sveto pismo nadahnuto Duhom Svetim? 
 Crkva drži sve knjige Starog i Novog zavjeta nadahnutima Duhom Svetim te imaju Boga za auktora koji je pri sastavljanju svetih knjiga izabrao ljude (hagiografe), koje je u djelatnosti njihovih sposobnosti i moći upotrijebio. ''Svako Pismo Bogom nadahnuto i korisno za poučavanje, karanje, ispravljanje, odgajanje u pravednosti da čovjek bude savršen, za svako djelo opremljen'' (2 Tim 3,16-17).   
11. O čemu govore knjige Starog zavjeta?   
Knjige Starog zavjeta govore o ekonomiji spasenja koja počinje savezima sa Abrahamom, Mojsijem i pukom izraelskim. Starozavjetni raspoređaj spasenja bio je usmjeren pripravi i dolasku sveopćeg otkupitelja i mesijanskog Kraljevstva. Bog je tako rasporedio događaje da je Novi zavjet sakriven u Starom, a u Novom stari otkriven. Knjige SZ dobivaju i pokazuju svoje puno značenje u NZ.   
12. O čemu govore knjige Novog zavjeta?  
 Knjige Novog zavjeta otkrivaju puninu vremena i Božje objave. Riječ Božja je spasiteljska sila Božja svakome koji uzvjeruje. Kad je došla punina vremena Riječ koja tijelo postade i − puna milosti i istine − nastani se u nama (usp. Iv 1,14).  Krist je uspostavio svoje kraljevstvo na zemlji, djelima i riječima otkrio Oca i samog sebe, djelo je svoje dovršio smrću, uskrsnućem, slavnim uzašašćem i poslanjem Duha Svetoga. Četiri evanđelja imaju apostolsko podrijetlo: to je crkva posvuda i uvijek držala. Novozavjetni kanon osim četiri Evanđelja sadrži poslanice sv. Pavla i druge apostolske spise napisane po nadahnuću Duha Svetoga.   
13. Koje je najstarije evanđelje?    
Najstarije je Markovo evanđelje. On je bio Petrov učenik koji piše za kršćane iz poganstva. On govori o SINU BOŽJEM. Evanđelja po Luki, Mateju i Marku nazivamo sinoptičkim evanđeljima zbog velike sličnosti među njima. Evanđelja su i Božja i ljudska riječ istovremeno. Pisali su ih ljudi nadahnuti Duhom. Sinoptički spisi imaju jako puno zajedničkog. Govore o Isusovu djelovanju, tj. o objaviteljskoj aktivnosti koja se događa preko navješćivanja, propovijedanja i naučavanja.   
14. Kad Isus ustanovljuje Zakon ljubavi?   
 U propovjedi na gori (Mt 5,1-7) Isus daje novi Zakon – Zakon ljubavi.  
15. Kakvu ulogu imaju knjige Svetog pisma u životu katoličke Crkve? 
 Crkva časti Pisma kao i Gospodinovo Tijelo. Ona je uporište i životna snaga Crkvi, a sinovima Crkve ona je jedrina vjere, hrana duši, čisto i nepresušno vrelo duhovnog života. Crkva se materinskom zauzetošću brine da se prirede prikladni i ispravni prijevodi na različite jezike, prvenstveno iz izvornih tekstova Svetih knjiga. ''Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista''.  
16. Koja je razlika između vjere i religije?
 Vjera je prihvaćanje Objave. Religija je potreba čovjeka za nečim što je iznad njega. Razlikujemo naravne i objavljene religije.Elementi svake religije podrazumijevaju:
- skup istina u koje treba vjerovati - skup dužnosti koje treba izvršavati- skup obreda, rituala koje treba izvršavati
Nekoliko definicija religije.
 Religija je krjepost koja iskazuje Bogu štovanje koje On zaslužuje. (Sv. Toma Akvinski)Religija je po svojoj naravi odnos Boga i čovjeka, čovjekova težnja prema božanstvu.Religija je povezanost ljudskog bića s nekom stvarnosti koja njemu samom nije identična, ali ga pokreće. Temeljna intencija svake religije jest iskazivanje štovanja bogu.Religija je ono što Bog traži od čovjeka – pozitivan odgovor.Religija je kultura svetoga, odgovor na Božju manifestaciju. 
17. Što je kršćanstvo?
 Kršćanstvo je DOGAĐAJ (iskustvo), a ne ideologija. Ideologija je sustav mišljenja koji određuje ponašanje i stavove ljudi s obzirom na ciljeve koji se očekuju.
18. Tko je Bog?  
Bog je najveće dobro na čijem dobru participiraju sva stvorena bića. On je posljednji neutemeljeni temelj svekolike stvarnosti koji sve pokreće i sve nosi. (Sv. Toma Akvinski)
19. Koje vremensko razdoblje obuhvaća Biblija? 
 Povijest opisana u Bibliji trajala je 20-ak stoljeća: od Abrahama do smrti posljednjeg apostola. Najstariji zapisi u Bibliji sežu u vrijeme cara Salomona (10 st. pr. K.) što znači da je prošlo gotovo 1000 godina od prve objave do prvog zapisa. U Starom zavjetu  očituje se temelj saveza: ''Ja sam Gospodin, Bog tvoj. Ti si moj narod!''  
1. Abraham – prva etapa- doba patrijarha (Abraham, Izak, Jakov, Ezal, Josip): Bog poziva Abrahama da izađe iz Ura Kaldejskog i krene u drugu zemlju. Obećaje mu potomstvo i propast Sodome i Gomore. Govori mu ''ja ću uvijek biti uz tebe''. Abraham je otac vjere.  
2. Gorući grm i Mojsije (Izl 3, 1-13)  
3. JHWH – sveti tetragram – ''Ja sam onaj koji jesam''
4. Bog se slobodno objavljuje, ali ostaje Bog skriveni (Deus absconditus) – transcendentni i imanentni  
5. Dekalog (Izl 20,1-24)
6. Izlazak iz Egipta i značanje Pashe
7. Proroci: 12 malih (Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija) i 4 velika (Izaija, Jeremija, Ezekiel, Danijel).
Kod proroka su prisutne velike teme:          - Jahve kao osloboditelj         - Jahve kao otac, skrbnik         - Jahve kao pastir         - Jahve kao kralj         - Jahve kao suprug
8. Objava u povijesnim i mudrosnim knjigama (Job, Izr, Prop, Pj, Mudr, Sir) govori kako Bog kažnjava za zlo kraljeve i daje pouke da treba činiti dobro a izbjegavati zlo.    
20. Koliko knjiga obuhvaća biblijski kanon?
 Biblijski kanon obuhvaća 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta.  
21. Što je vjera? 
Vjera je pozitivan odgovor na božansku objavu, a nevjera je grijeh. Etimološki gledano, vjerovati dolazi od latinskog glagola ''credere'' što znači DATI SRCE, DATI SEBE, IMATI DUBOKO POVJERENJE U NEKOGA. Svjedočenje vjere je ''martyria''. Vjera ima tri dimenzije:- Credere Deum esse – vjerujem da Bog postoji- Credere Deo – vjerujem Bogu, prihvaćam njegovu objavu- Credere in Deum – vjerujem u Boga da će mi pomo
 Vjera je egzistencijalna gesta, čin. Sav se život oblikuje po onom čemu se vjeruje. Vjera je osobni susret čovjeka i Boga. Vjera je rizik, ona je radikalni čin povjerenja koji obuhvaća cijelu osobu. Vjera u Boga pretpostavlja i vjeru u Crkvu. Najljepša priča o vjeri nalazi se u priči o Abrahamu i Izaku (Post 22,1-19). Vjera je osobni čin. Vjeru ima onaj koji svoj život temelji na Bogu.
22. Da li se vjera protivi razumu?   
Vjera nudi razloge a ne dokaze. Dokaze se tražilo u 18 st. kada dolazi do razvoja empirijskih znanosti. 1998. papa Ivan Pavao II. je objavio encikliku FIDES ET RATIO gdje piše da vjera ne umrtvljuje razum nego mu nudi nove mogućnosti da dođe do izražaja. Dakle, vjera se ne protivi razumu. ''Fides querens intelectum!'' – vjera traži razumijevanje (Sv. Anzelmo).
23. Što je dogma? 
DOGMA je temeljni sadržaj vjere, definicija vjere. Posljednja dogma je iz 1950. kada je papa Pio XII. proglasio uznesenje Blažene Djevice Marije u nebo sadržajem vjere.
24. Što je kerigma?  
KERIGMA je navještaj Božje riječi, apostolsko propovijedanje evanđelja. To je navještaj da je Isus Mesija.