''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Izbor iz kršćanske lirike

Izbor iz kršćanske lirike
Odabrala: Silvana Dragun, mag.phil
          Religiozno pjesništvo smisao ljudske egzistencije pronalazi u duhovnome, transcendentnom iskustvu. Raspravljajući u svom poetskom izričaju o religioznom nadahnuću i iskreno tražeći Boga kao Osobu pjesnici nam zorno otkrivaju različite varijacije religiozne svijesti. U potrazi za odgovorima na posljednja ontološka pitanja slikovito prikazuju nemire, sumnju, predanje, zanos vjere, te krhost čovjekovih snaga u kozmosu. U čežnji da se vinu u duhovne visine poniru u lirske kontemplacije do božanskog svijeta ljepote, mudrosti i čistoće. Bog se u njihovim poetskim refleksijama ovisno o iskustvu ponekad pojavljuje kao nevidljivi motritelj a drugi put kao Živa prisutnost što bdi nad svime. 
U svakome ljudskom životuKriž te vraća natrag k istini o tebi,k pravoj mjeri ograničena,slaba, ranjiva,malena ljudskog djeteta.Križ te može osloboditi stvarikoje te hoće zgnječiti.On te može oslobodititvoje osrednjosti.On je kao antenapreko koje možeš primitiod Boga vijest.Ona te neće osloboditi tvoga trpljenja,ali te može osloboditiod neizdržive besmislenosti trpljenjai njegove neplodnosti.Ti možeš opet biti čovjek.Ti sve vidiš drukčije i mnogo boljeočima koje su plakale.Phil Bosmans

PriznanjeNajslađe radosti mladoga životaTebi, Gospode, dajem,Za najtužnije dane mojih slaboćaPonižena se kajem.Kako li malena sva moja su blagaPred pravdom oka Tvoga,Od svijeta se praznih dolazi rukuPred neizmjernoga Boga.Ja ničega nemam do dlanova praznih,Tek sam puka sirota,Al moji se dlanovi dižu k TebiDar da prime života.U blještavom sjajenju Tvojega bivstvaLjepota se lije bez mjere,Bože, o daj mi, da ostanem sirotaI kraljujem na putu vjere.Sida KošutićMoja dušaDušu si moju razapeo, Kriste,Kao što vjetar razapinje jedra,Al njene su misli uvijek mirne, čisteI njena je volja kao nebo vedra.U njenoj dubini ko u čaški cvijetaJedno sunce sija čistoćom kristala.To je Tvoja Ljubav velika i sveta,Koju tako lako nosi duša mala.O, moja je duša srebro zvonkih strnaNa glazbalu sjajnom Tvojih svetih ruku.Ona diše mirom nebeskoga čunaI imade sjaja u svojemu zvuku.Jeronim KornerU danu žetvePozivljem danas sveKoji su me uvrijedili.Na srebrnom ću pladnju radostiIznijeti pred njihGrozdove zdravog smijeha.Pozivljem danas sveKoji su me bičevali.Rastvorit ću zastor širom,Za kojim gore ljubavljuJezera krvi moje rođene.Pozivljem danas sveKoji su mi i u jednom hipuBili neprijatelji –I oneKojima se očiGusarskom krijepe mržnjomPrema meni.Pozivljem ih da dođu,Da dođu k meni!Moje će ih rukeRaskriljene primiti.U mojim će rukama drhtatiMladice sviju vedrih proljeća.U mojim će očima gorjetiSunčani podnevi sviju žarkih ljeta.Jer ovo je vrijemeKad dan se voziU zlatnim, blještavim kolika,A pred njime padaju snopoviPjani od teške zrelosti.Jeronim KornerS Isusom po mom otokuI. RibarenjeMnoge se uspomene bude,Otkad smo skupa lovili na obali.Ja, dakako bez uspjeha.Najednom Ti reče: ''Lovi ljude!''Kako ću ih loviti u mulju?Mogu jedino da ih očistimI da se s njima na žeravi pečemIli pržim na ulju.II. Smokve-       Ti si čitaoDa sam prokleo nerodnu smokvu,Ali nisi pitao,Zašti se Natanael pod onom drugomRiješio naslaga staroga ruhaI vedrinom odjeo svesilnoga Duha?III. VinogradiNedostaje nam vina ponekad.-    Recite stoga gospodaru neba,Da još mnogo poslanika trebaOtočki moj vinograd!IV. KozeGledaj! Ima ih mnogo.Zar bi pošao u potragu za jednom,Ako bi se izgubila?- Ne sudi krivo! I jarići izgledaju janjci,Dok im ne izbiju roščići.Vučija bi ih pohlepa podjednako ubila.V. MaslineOronule i sijede.Pune kvrga i težačkih žulja.Tvoje priče o djevicama,Zar još uvijek vrijede?-    One što čekaju stranog gostaNe trebaju ni svjetiljke ni ulja.VI.   KokošiViše ne skupljaju piliće pod krilaKao prije.Nove naraštaje žarulja grije.Dom imaju mali, ubavi.- To su silom sakupljena djecaBez majčinske ljubavi.Rajmund KupareoTi nisi sišao s križaTi nisi sišao s križaJutros kad htjedoh da pođemo zajedno.Kriste, oprosti što poželjeh da nisi na tom križu.Prije izlaska iz crkve dugo Te još gledah.Tvoje raspete ruke širile su sePoput onih livada napolju.Sa svog križa nisi me pustio da izađem sama.Ljiljana MatkovićMoj BogNašao sam ga i On je našao meneMoj Bog koji me voliNašli smo se tražeći jedan drugogI našao sam ga u sebiJer živi u meni i za meI ja se u njemu radujemOd iskona bili smo skupaI do konca bit će mi pratilacMoj Bog.Josip PupačićKuda bih vodio IsusaIsuse blagi, u doba kasnih sati,Kad još bdiju siromasi tvoji,Skromnom krojaču odvest ću te da tiJedno obično odijelo skroji.I obućaru malom koji svu noć kujeOštre čavle u teški poplat.Dok tvornice cipela žučno bruje.Milion pari skuju za jedan sat.Zatim čovjeku koji šešire praviSa spuštenim obodom, da skriju bol.Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.Prostran da u se primi i tvoj oreol.Onda ćemo poći u krčmu kraj gradaKoja liči na stari, nasukani brod.Gdje braća za stolom, od silnog jada,Bacaju čaše i šešire na pod. Prvi krik pijetla bit će britka strijelaOd koje će ti srce da krvari.Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari. A trećim krikom kad se pijetli jave,O Isuse, zateturat ćeš od bola.Tvoj šešir će pasti s glave.Šešir i aureola. Nikola Šop Sunčani HristosNi život ni smrt ne pripada meniJa sam tek onaj koji je u sjeniOnog što u vremenu seOvremeni Ovdje je prisutan onajKome zavidješe crni zakoniciObjesiše ga u šesti čas onog danaPred njegovim čudom zanijemiše žreci i vojniciKad veza ih za zemlju suncem svoga krstaRaširivši ruke od prsta do prstaOn pobjediSmrt Smrt ga tražaše al ne nađe ništaNe nađe ni kosti ni meso ni krviOsta joj samo obris znameni i prviPut za nešto smrt zube nije imalaGle kako sad bezglavo skačePlače i rida očajnaI mala Ni život ni smrt ne pripada meniJa sam onaj koji je u sjeniOnog što mu smrt ne mogaše ništaOnog što pretoči se u stubSunčani Ja sam onaj što iz svoje jeseniIz zatoka tvari iz te tvarne mukeU ona daleka sunčana počivalištaPružaRuke Mak Dizdar  Jedini ključ Ljubav je jedini ključ koji odgovara vratima raja.U svakom smiješku, u svakoj dobroj riječi,u svakoj pažnji koju poklanjaš, komadić je raja.Komadić je raja i u svakom srcu koje zaunesrećenog postaje luka spasa, u svakomdomu gdje ima kruha, vina i ljudske topline.Komadić je raja u svakoj oazi gdje cvate ljubavi gdje čovjek postaje čovjek,gdje su jedni drugima braća i sestre.Bog je svoju ljubav stavio u tvoje ruke kao ključeve raja. Phil Bosmans Ja živim u kruzima koji se šire Ja živim u kruzima koji se šire,i njima sve više obuhvatit žudim.Ja možda i neću polučiti zadnji,konačni krug, no ja se trudim. Ja kružim i kružim okolo Boga,tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,i ne znam još, jesam li sokol il vihor,il velika pjesma ovoga svijeta. Rainer Maria Rilke  Jona Usnuli u utrobi brodabit ćemo pometeni olujomi sahranjeni u dubokome moru. A nećemo ni znati otkudoluja, nit zašto takav nam je kraj. Što ćemo, pitam se zdvojan,vidjeti u snu – dok fortunalbude utiskivao sve nas dubljeu mora tamnoga slap. Drago Štambuk  Obasjao si … Obasjao si blistavo suncenašu tamui noć nam je postala dan. I prosinuo si svojim sjajemsvaki kamen, travku i cvijet. I šuma je Tvoga sjajazablistala,i površine voda; I sige u podzemnim pećimaod suza sazdane… I sav se preobrazio Svijet. s. Marija od Presvetog Srca(Anka Petričević)  Klanjam ti se smjerno Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš.Što pod prilikama tim se sakrivaš,Srce ti se moje sasvim predaje,Jer dok promatra te svijest mu prestaje. Vid i opip, okus varaju se tu,Al za čvrstu vjeru dosta je što čuh,Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,Istine nad ovom nema istinom. Samo Bog na križu bješe oku skrit,Ovdje je i čovjek tajnom obavit,Vjerujem u oba, oba priznajem,S razbojnikom isto skrušen vapijem. Rana kao Toma ja ti ne vidim,Ipak Bogom svojim priznajem te s njim,Daj da vjera moja uvijek življe sja,Da se ufam u te, da te ljubim ja. Uspomeno smrti Spasa premilog,Živi Kruše, što si život puka svog,Daj da sveđ od tebe i moj živi duh,Dokraj žića budi najslađi mu kruh. Pelikane nježni, Spasitelju moj,Blatna me u krvi peri presvetoj.I kap njena može svijet da spasi cijel,Da bez ljage bude posve čist i bijel. Isuse, kog sad mi krije veo taj,Žarku želju, molim, ti mi uslišaj,Daj da otkrito ti lice ugledamI u slavi tvojoj blažen uživam. Amen. Sv. Toma Akvinski  Beskonačnost Uvijek mi bješe drag ovaj brijegi ova živica koja tolik dioObzorja krajnjeg pogledu mi skriva.Al sjedeći i motreći, beskrajneProstore preko nje i nadzemaljskeŠutnje i mir najdublji zamišljam,Da od tog srce gotovo se plaši.I slušajući kako šumi vjetarMed ovim biljkama, ja onu bezmjernuTišinu poređujem s ovim glasom,I mislim na vječno, i na mrtva doba,I sadašnje, živo, i njegov jek, pa takoU tu beskrajnost moja miso tone,I brodolom je sladak na tom moru. Giacomo Leopardi  Borba Maljem me po čeluUdarila zbilja,Stojeć mi na vratuSotonski se smije.Pa mi prsa steže,Prašinom me valja,Guši me ko nekadLaokona zmija. B'jesno viče: Gmiži,Strvinom se hrani,Budi ko i drugi,Nasiti se praha.A ja sin sam sunca,A ja brat sam zv'jezda,Gutat zemlje ne ćuDo svog zadnjeg daha. Pa iz praha gledam,Kako nebom plavimPoput ata plamnihŽarka sunca jezde.I ja zurim tamo,K vama ruke pružam,Žarka sunca moja,Svete moje zv'jezde! Izidor Poljak Planite b'jeli ognjevi duše Neću da moji dani protekuMračni u tihu lijuć se r'jekuVječnosti.Putove moje pjesan nek pratiOrla, što s plamenim suncem se brati,Kuda koracam,Hoću da bacam Snopove zlatne svjetlosti. Planite, b'jeli ognjevi duše,Uždi se, srce, s'jevaj,Vjetrovi mržnje vijore zemljom,Hristovu pjesmu pjevaj.Pokriti ledom pupovi ružaO toplom suncu sniju,Neka ih tvoje ognjene zrakePlamenom svojim zgriju. Hladnom i golom pustarom zemljeMnožija gladnih vrvi;Ekstazom bukni, pripravno mr'jetiSvoje im podaj krvi;Stani nad zemljom, gdje milijuniSapeti gvožđem trunu,Z'vjezdama daždi, s neba im trgniSunčanu sjajnu krunu! Planite, b'jeli ognjevi duše,K nebu se, srce, popni i gori,Plamteć izgori. Izidor Poljak  Moje ufanjeNa tuđem žalu stojim još i sada,Al slutim sreću dana vječitihAh, zemlju mahom ostavit bih rada,Da gledam nebo, puno čara svih.Dok snivam sne o žiću besmrtnome,Izgnanstva mog ne tišti trh me krut;Moj Bože dragi, k pravom domu svomeDoskora ja ću letjet prvi put. O Isuse moj, daj mi krila bijela,Da k Tebi uvis hitro krenem jaJa k vječitim bih obalama htjela,Da gledam Tebe, Srećo jedina!Poletjet rad bih Mariji na grudi,Na slavnom tome tronu počinut,Od Majke mile dobiti, što žudih,Nebeski slatki cjelov prvi put. Moj mili Dragi, milosno učini,Da skoro blag Ti prvi smiješak zremDopusti da u opojnoj miliniU Tvojemu se Srcu sakrijem.Trenutka krasna, sreće neviđene,Kad uzmognem Ti ljupke riječi čut,Kad s Lica divnog padnu Ti na meneBožanske sjajne zrake prvi put. Ti dobro znadeš, Srce mojeg Boga,Da ljubav k tebi jedini mi jad,Što duh mi žudi lijepog raja Tvoga,To Tebe ljubit sve bi više rad.U raju vijek će ljubav ponajvećaNapunjat svaki mojeg srca kut,I meni će se moja činit srećaSveđ tako nova kao prvi put. Sv. Terezija od Djeteta Isusa Bože mojBože moj, ti ljubavlju me rani,i ta rana evo jošte dršće,Bože moj, ti ljubavlju me rani. Bože moj, o strah tvoj ožeže me,i sad jošte ožeglina grmi,Bože moj, o strah tvoj ožeže me. Bože moj, ja progledah taštinu,i slava ti useli se u me,Bože moj, ja progledah taštinu. U svom Vinu utopi mi dušu,daj mi živjet o svog stola kruhu,u svom Vinu utopi mi dušu. Evo moje neprolite krvi,evo tijela, nedostojna patnje,evo moje neprolite krvi. Evo čela što tek stid ga bijeza podnožje nogama ti divnim,evo čela što tek stid ga bije. Evo ruku što radile nisuza žeravku i za tamjan rijetki,evo ruku što radile nisu. Evo srca što ututanj tuklo,nek se trza na golgotskom trnju,evo srca što ututanj tuklo. Evo nogu, ludih lutalica,neka lete kada milost zovne,evo nogu, ludih lutalica. Evo glasa, ružna lažna huka,u Pokori da me grešna kori,evo glasa, ružna, lažna huka. Evo oči, dviju svijeća bludnje,da ih trnu suze molitava,evo oči, dviju svijeća bludnje. Jao, Bože žrtve i proštenja,kolik bunar nehara je moga,jao, Bože žrtve i proštenja! Bože strašni i presveti Bože,jao crna bezdna mojih skvrna,Bože strašni i presveti Bože!Bože mira, radosti i sreće,svaki strah mi i neznanje svako,Bože mira, radosti i sreće, Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš,i da ja sam bogac kakva ne bi,Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš. Al što imam, Bože, dajem tebi. Paul Verlaine Šuplji ljudiIMi smo šuplji ljudiMi smo punjeni ljudiNaginjemo se jedno na drugoGlave punjene slamom. Avaj!Sasušen nam glas, kadŠapćemo zajedno,Tih i besmislenK'o vjetar u suhoj traviIl' stope štakora po slomljenom stakluU našem suhom podrumu Obličje bez oblika, sjenka bez boje,Snaga zakočena, gest bez pokreta; Oni koji su prešliS direktnim pogledom, u drugo Kraljevstvo smrtiNek' pamte nas – budu li pamtili – ne k'oizgubljeneSilovite duše, već samoKao šuplje ljudePunjene ljude. II Oči koje ne smijem ni u snovima srestiU smrti snova kraljevstvuOne se ne pojavljuju:Tamo, oči suSunčev trak na slomljenom stubuTamo je drvo što se njišeI glasovi su tuU pjevanju vjetraDalji i svečanijiOd zvijezde što blijedi. Nek ne budem nimalo bližeU smrti snova kraljevstvuNek nosim i jaNamjerno preobučenŠtakora krzno, k'o strašilo, motkeNa njiviI krećem se kako vjetar hoćeNimalo bliže – Na tom posljednjem susretuU sumračnom kraljevstvu. III Ovo je mrtva zemljaOvo je zemlja kaktusaOvdje kameni likoviSu dignuti, ovdje njihPreklinje umrlog čovjeka rukaPod svjetlucanjem zvijezde što blijedi. Je li ovakoU smrti drugom kraljevstvu Kad budimo se samiU času kadDrhtimo od nježnostiUsne koje bi ljubileIzmucavaju molitve slomljenom kamenu. IV Oči nisu ovdjeNema očiju ovdjeO ovoj dolini umirućih zvijezdaU ovoj šupljoj doliniOvoj slomljenoj vilici naših izgubljenih kraljevstava U ovom posljednjem sastajalištuMi pipkamo zajednoI izbjegavamo govorSkupljeni na ovoj obali podnadule rijeke Bez vida, ukol'koOči se ne pojaveK'o stalna zvijezdaMnogolisna ružaSmrti sumračnog kraljevstvaNada samoPraznih ljudi. VKolo okolo kaktusa,Kaktusa, kaktusa,Kolo okolo kaktusa,U pet sati ujutru. Između idejeI stvarnostiIzmeđu pokretaI radaPada SjenkaJer Tvoje je kraljevstvoIzmeđu zamisliI stvaranjaIzmeđu osjećanjaI odgovoraPada SjenkaŽivot je vrlo dugIzmeđu željeI grčaIzmeđu mogućegI postojanjaIzmeđu suštineI silaskaPada SjenkaJer Tvoje je KraljevstvoJer Tvoje jeŽivot jeJer Tvoje jeOvako se evo svijet okončavaOvako se evo svijet okončavaOvako se evo svijet okončavaS bukom ne, već sa cviljenjem. Thomas Stearns Eliot Čista srijedaIako nemam nade da se vratim opetiako nemam nadeIako nemam nade da se vratim Kolebam se između dobitka i gubitkaU ovom kratkom prijelazu gdje snovi prelazepreko sumraka ukrštenog snovima između rađanjai umiranja(Blagoslovi me oče) mada ne želim da želim ovestvariSa širokog prozora ka granitnoj obaliBijela jedra još uvijek lete ka moru, ka moru leteNeslomljena krila I srce izgubljeno uspravi se i raduje seIzgubljenim ljiljanima i glasovima izgubljenog moraI slab duh oživi da se pobuniZbog nagnutog tučka i mirisa izgubljenog moraOživi da se povratiOd plača prepelice i zlatara koji se vrtiI slijepo oko stvaraPrazne forme među vratima slonovačeI miris obnavlja slanu slast pjeskovite zemlje Ovo je vrijeme napetosti između rađanja i umiranjaMjesto samože gdje se tri sna ukrštajuIzmeđu plavih stijenaAli kad se glasovi streseni s jedne smreke odvukuNek druga smreka bude zatresena i nek odgovori.Blažena sestro, sveta majko, duše izvorski, duševrta,Ne dozvoli nam da se rugamo sebi pritvornošćuNauči nas da brinemo i da ne brinemoNauči nas da sjedimo mirnoČak među ovim stijenamaNaš mir u Njegovoj voljiPa čak i među ovim stijenamaSestro, majkoDuše riječni, duše morskiNe dozvoli da budem odvojen. I neka moj vapaj dopre do Tebe. T.S. Eliot Ave MariaKako si tiho more večernje u Kvarneru!Kako pobožno zvone zvona,svečan je njihov glas.Svijetlo je ožujsko sumračje, tiha duša,vjetar se pritajio kao dah…Majko Božja,moli se za nas! Verande su ogrezle u večernjem sjaju,lađe se žure, sumrak titra nad morem,vrhunac Učke, pun snijega, krvavo sja,zvone zvona, Majko Božja,moli se za nas! Lica su bolesnih radnika sva u rumenom osvjetljenju,gube se obrisi i sve se razlijeva dolaskom mraka;ne zna se, blista u očima bolesničkim,da li molitva, da li duh,da li čežnja za svojima.Čekamo tako smireni zvijezdu večernjicu,da bljesne nad morem u ovaj svečani čas.Majko Božja, moli se za nas! Sav Kvarner kroz drhtanje sumraka sja,zvone zvona, umire još jedan dan.Je li sve ovo jedan težak san?Gdje sam to ja? Mako Božja, Majko Božja! Ivo Lendić Produhovljenje moga tijela u čistoći aprilskog vjetraU ovo jutro tako sam lagan,da me bez muke vjetrovi nose;od rane svježine trava drhće,a cvijeće puno rose. Tek nadošle zrake bljesnuše sjajemu svim bojama spektra.Duh bi se htio otrgnut tijelui postati drugar vjetra. Livade kite briljantimasvoje zelene prsi.Oči me bole od oštra sjaja,tijelo mi prožimlju srsi.I ćutim: sve više nestaje tijela,moja je sjena sve manja, sve tanja,(ne znam, da l' mi to suza il' rosa na trepavici sanja). Svoje se danas odričem voljei puštam, da me vjetrovi nose.Od ushićenja trava drhće,a cvijeće puno rose… Ivo Lendić  After Prayers, Lie Cold Arise my body, my small body, we have strivenEnough, and He is merciful; we are forgiven.Arise small body, puppet-like and pale, and go,White as the bed-clothes into bed, and cold as snow,Undress with small, cold fingers and put out the light,And be alone, hush'd mortal, in the sacred night,-A meadow whipt flat with the rain, a cupEmptied and clean, a garment washed and folded up,Faded in colour, thinned almost to raggednessBy dirt and by the washing of that dirtiness.Be not too quickly warm again. Lie cold; consentTo weariness' and pardon's watery element.Drink up the bitter water, breathe the chilly death;Soon enough comes the riot of our blood and breath. C. S. Lewis  The Holy Child's Song When midnight occupied the porches of the Poet's reasonSweeter than any birdHe heard the Holy Child.Song"When My kind Father, kinder than the sun,With looks and smiles bends downAnd utters My bodily life,My flesh, obeying, praises Heaven like a smiling cloud.Then I become the laughter of the watercourses.I am the gay wheat fields, the serious hills:I fill the sky with words of light, and My incarnate songsFly in and out the branches of My childish voiceLike thrushes in a tree.And when My Mother, pretty as a church,Takes Me upon her lap, I laugh with love,Loving to live in her flesh, which is My house-and full oflight!(Because the sky My Spirit enters in at all the windows)O, then what songs and what incarnate joysDance in the brightest rays of My childish voice!In winter when the birds put down their flutesAnd wind plays sharper than a fife upon the icy rain,I sit in this crib,And laugh like fire, and clap My golden hands:To view my friends the timid beasts-Their great brown flanks, muzzles and milky breath!Therefore come, shepherds, from your rocky hill,And bend about My crib in wonder and adore My joy.My glances are as good as wine.The little rivers of My smileWill wash away all ruins from your eyes,As I lift up My hands,As white as blackthorn blossoms,And charm and kiss you with My seven sacraments.This seeming winter is your springWhen skies put off their armor:Because My Heart already holdsThe secret mortal wound,By which I shall transform all deserts into garden-ground:And there the peaceful trees,All day say credos, being full of leaves -And I will come and be your noon-day sun,And make your shadows palaces of moving light:And you will show Me your flowers."When the midnight occupied the porches of the Poet's reasonSweeter than any birdHe heard the Holy Child. Thomas Merton The AnnunciationWhen the dim light, at Lauds, comes strike her window,Bellsong falls out of Heaven with a sound of glass.Prayers fly in the mind like larks,Thoughts hide in the height like hawks:And while the country churches tell their blessings to thedistance,Her slow words move,(Like summer winds the wheat) her innocent love:Desires glitter in her mindLike morning stars:Until her name is suddenly spokenLike a meteor falling.She can no longer hear shrill daySing in the east,Nor see the lovely woods begin to toss their manes.The rivers have begun to sing.The little clouds shine in the sky like girls:She has no eyes to see their faces.Speech of an angel shines in the waters of her thoughtlike diamonds,Rides like a sunburst on the hillsides of her heart.And is brought home like harvests,Hid in her house, and storedLike the sweet summer's riches in our peaceful barns.But in the world of March outside her dwelling,The farmers and the plantersFear to begin their sowing, and its lengthy labor,Where, on the brown, bare furrows,The winter wind still croons as dumb as pain. Thomas MertonTo the Immaculate Virgin, On a Winter NightLady, the night is falling and the darkSteals all the blood from the scarred west.The stars come out and freeze my heartWith drops of untouchable music, frail as iceAnd bitter as the new year's cross.Where in the world has any voicePrayed to you, Lady, for the peace that's in your power?In a day of blood and many beatingsI see the governments rise up, behind the steel horizon,And take their weapons and begin to kill.Where in the world has any city trusted you?Out where the soldiers camp the guns begin to thumpAnd another winter time comes downTo seal our years in ice.The last train cries outAnd runs in terror from this farmer's valleyWhere all the little birds are dead.The roads are white, the fields are muteThere are no voices in the woodAnd trees make gallows up against the sharp-eyed stars.Oh where will Christ be killed againIn the land of these dead men?Lady, the night has got us by the heartAnd the whole world is tumbling down.Words turn to ice in my dry throatPraying for a land without prayer,Walking to you on water all winterIn a year that wants more war. Thomas Merton“God is the King of all the earth” (Psalm 47:7)O God of earth and altar, bow down and hear our cry,Our earthly rulers falter, our people drift and die;The walls of gold entomb us, the swords of scorn divide;Take not Thy thunder from us, but take away our pride.From all that terror teaches, from lies of tongue and pen,From all the easy speeches that comfort cruel men;From sale and profanation of honor and the sword;From sleep and from damnation, deliver us, good Lord!Tie in a living tether, the prince and priest and thrall;Bind all our lives together, smite us and save us all;In ire and exultation aflame with faith and free,Lift up a living nation, a single sword to Thee. Gilbert K. ChestertonShepherd of Eager YouthShepherd of tender youth, guiding in love and truthThrough devious ways; Christ our triumphant King,We come Thy Name to sing and here our children bringTo join Thy praise.Thou art our holy Lord, O all subduing Word,Healer of strife. Thou didst Thyself abaseThat from sin’s deep disgrace Thou mightest save our raceAnd give us life.Thou art the great High Priest; Thou hast prepared the feastOf holy love; and in our mortal pain,None calls on Thee in vain; Help Thou dost not disdain,Help from above.Ever be Thou our guide, our shepherd and our pride,Our staff and song; Jesus, Thou Christ of God,By Thine enduring Word lead us where Thou hast trod,Make our faith strong.So now, and till we die, sound we Thy praises highAnd joyful sing; infants and the glad throngWho to Thy church belong, unite to swell the songTo Christ, our King. St.Clement of Alexandria The Passion of Our LadyFor the past three days she had been wandering, and following.She followed the people.She followed the events.She seemed to be following a funeral.But it was a living man’s funeral.—She followed like a follower.Like a servant.Like a weeper at a Roman funeral.—As if it had been her only occupation.To weep.—That is what he had done to his mother.Since the day when he had begun his mission.—You saw her everywhere.With the people and a little apart from the people.Under the porticoes, under the arcades, in drafty places.In the temples, in the palaces.In the streets.In the yards and in the back-yards.And she had also gone up to Calvary.She too had climbed up Calvary.A very steep hill.And she did not even feel that she was walking.She did not even feel that her feet were carrying her.—She too had gone up her Calvary.She too had gone up and upIn the general confusion, lagging a little behind ...She wept and wept under a big linen veil.A big blue veil...A little faded.— She wept as it will never be granted to a woman to weep.As it will never be askedOf a woman to weep on this earth.Never at any time.—What was very strange was that everyone respected her.People greatly respect the parents of the condemned.They even said:  Poor woman.And at the same time they struck at her son.Because man is like that.—The world is like that.Men are what they are and you never can change them.She did not know that, on the contrary, he had come to change man.That he had come to change the world.She followed and wept.Everybody respected her.Everybody pitied her.They said:  Poor woman.Because they weren’t perhaps really bad.They weren’t bad at heart.They fulfilled the Scriptures.—They honored, respected and admired her grief.They didn’t make her go away, they pushed her back only a littlewith special attentionsBecause she was the mother of the condemned.They thought: It’s the family of the condemned.They even said so in a low voice.They said it among themselvesWith a secret admiration.—She followed and wept, and didn’t understand very well.But she understood quite well that the government was against herboy.And that is a very bad business.—She understood that all the governments were together against herboy.The government of the Jews and the government of the Romans.The government of judges and the government of priests.The government of soldiers and the government of parsons.He could never get out of it.Certainly not.—What was strange was that all derision was heaped on him.Not on her at all.—There was only respect for her.For her grief.—They didn’t insult her.On the contrary.People even refrained from looking at her too much.All the more to respect her.So she too had gone up.Gone up with everybody else.Up to the very top of the hill.Without even being aware of it.Her legs had carried her and she did not even know it.She too had made the Way of the Cross.The fourteen stations of the Way of the Cross.Were there fourteen stations?Were there really fourteen stations?—She didn’t know for sure.She couldn’t remember.Yet she had not missed one.She was sure of that.But you can always make a mistake.In moments like that your head swims.Everybody was against him.Everybody wanted him to die.It is strange.People who are not usually together.The government and the people.That was awful luck.When you have someone for you and someone against you, sometimesyou can get out of it.You can scramble out of it.But he wouldn’t.Certainly he wouldn’t.When you have everyone against you.But what had he done to everyone?I’ll tell you.He had saved the world.Charles Peguy