''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Michael O'Brien: Sumrak Zapada

Michael D. O'Brien: Sumrak Zapada
prijevod: Boris Skokić

Začuđujući uspjeh vampirske sage Sumrak autorice Stephenie Meyer zauzima drugo mjesto u izdavačkoj industriji odmah nakon sage o Harryju Potteru. Isti uspjeh bilježe i filmovi.[1] Stephenie Meyer konstrukciju romana gradi na temeljima starih europskih legenda i kultnih filmova o vampirima. Naime, postoji duga tradicija u drevnim religijama o nadnaravnim predatorima koji konzumiraju krv iz tijela živih. Te priče mogu se naći u babilonskoj, grčkoj, perzijskoj, hinduističkoj i hebrejskoj predaji, jednako kao i diljem cijele Afrike i predkolonijalne Amerike.

Europske vampirske legende tijekom srednjeg vijeka šire se usmenom predajom i kod  kršćanskih naroda. Raširile su se uglavnom u jugoistočnoj Europi, gdje je sklonost praznovjerju bila veća nego u razvijenim urbanim sredinama, ali se također pojavljuju i drugdje, primjerice u Rusiji i Njemačkoj. Ova usmena  predaja obično prikazuje  vampira kao "besmrtno" biće opsjednuto zlim duhom, ponekad u liku samoubojice ili vještice, ali najčešće u liku mrtvaca kojeg je ugrizao vampir. Riječ "vampir" proizlazi iz niza lingvističke prilagodbe preko francuskog i njemačkog izraza vampyre i vampir, do srpskog vlkoslak, mulo ili dhampir, poljskog wapierz i brojnih slavenskih varijanti kao što su upir, upyr  i upior. Prema drugim autorima taj pojam originalno potječe iz tatarskog izraza za vješticu ubyr.
Legenda o vampirima je doživjela svoju popularnost u zapadnoj literaturi s Vampirom Ivane Polidari (1819.) i Drakulom Brama Stokera (1897. ). Ovi romani poslužili su  kao osnova za većinu priča o vampirima koji su se pojavili. U filmskoj industriji snimljeno je gotovo stotinu filmova koji se bave ovom temom. Najznačajniji su njemački film Nosferatu (1922.) i Dracula (1931.) u kojem glumi Bela Lugosi, nakon kojega se pojavio nezamjenjivi Christopher Lee. Remake Dracule (1992.) režirao je Francis Ford Coppola sa Gary Oldmanom i Winonom Ryder u glavnim ulogama. Slijedi Neil Jordanov Intervju s vampirom (1994.), snimljen prema romanu Anne Rice sa Brad Pittom i Tom Cruiseom u glavnim ulogama. Spomenimo također da su na ovu temu snimljeni i brojni serijali, poput britanske televizijske serije Mladi Drakula (2006.), američke serije Buffy ubojica vampira (1997.–2003.), japanske animirane serije Vampir vitez (2008.), zatim Krvne veze, Mjesečina, Okus krvi (2009.) i dr.  Svugdje ćemo primijetiti takve elemente strave da se publika osjeća kao žrtve vampira. S druge strane, moralne granice se stalno pomiču s malim odstupanjima od crno-bijelih filmova do suvremene produkcije. Voljeli mi to ili ne, mediji su ti koji donose te promjene, zarađuju ogromne količine novaca i imaju veliki utjecaj na javno mnijenje. Ako 20 sekundi reklame može utjecati na potrošačku svijest, što tek može učiniti emitiranje programa od jednog sata?
Jasno je da producenti 21. stoljeća namjerno pomiču moralne granice, te kloniraju, miješaju i prilagođavaju vampirsku priču svojim ideološkim potrebama. Znakovi kršćanstva poput raspela i svete vode čine se nevažni, dok se vampirima namjerno daje moć. Samo u protekloj 2009. godini, snimljeno je sedam vampirskih filmova uključujući Mladi mjesec izsage Sumrak, a uskoro nas očekuju i ostali nastavci (i u hrvatskim kinima).[2]
Vampirske teme provlače se u filmovima o smaku svijeta poput filma Posljednji čovjek na zemlji (1964.), Omega Man (1971.), Ja sam legenda (2007.). Njima je zajedničko pripisivanje podrijetla zla isključivo prirodnim uzrocima. Primjerice, zombi-vampiri u filmu Ja sam legenda su ljudi pretvoreni u čudovišta zbog kuge koju su znanstvenici slučajno raširili tražeći lijek za rak. U tom filmu, kao i u većini drugih grotesknih manifestacija horora, čudovišta su opaka, krvožedna i užasno ružna bića koja posjeduju nadljudsku snagu i kognitivne sposobnosti.
No, njihova monstruoznost nije uvijek prikazana kao posljedica tragedije. Što više raste produkcija ovih filmova vidimo kako čudovišta evoluiraju u naprednu rasu koja evocira naše osjećaje u smjeru identifikacije s tim likovima budući da  posjeduju nadljudsku snagu i inteligenciju, ljepotu i moralne osobine. U ranijim fazama vampirske fantazije, čitatelj/gledatelj je bio toliko potresen njihovim terorom užasa da je s ushićenjem čekao izbavljenje i kraj. Sada nas se želi fascinirati tajanstvenom paranormalnošću i senzualnim uzbuđenjem.
Brojni analitičari ističu da žeđ za srcem ili dušom drugih nije ništa drugo nego metafora požude. E. Michael Jones piše da je potisnuta savjest u korijenu fenomenalnog uspjeha horora. Tragom romana Frankenstein (prvi put objavljen 1818.) spisateljice Mary Shelley pa sve do filma Alien (1979.) redatelja Ridleyja Scotta, potiskivanje moralnog zakona stvara metaforička čudovišta koja proizlaze iz podsvijesti i prenose se na umjetnička djela, tvrdi Jones. Primjerice, u čudovištu Alien  spasenje je moguće jedino kroz lišavanje potomstva, a ta ideja se implantira i inkubira u ljudskoj podsvijesti erupcijom unutarnjih sukoba (i krivnje), što se događa u stvarnosti primjerice s idejom pobačaja. Jones kaže: ''Slijedeći naše nedopuštene želje do njihovog logičnog ishoda u smrt, stvorili smo stravičnu filmsku kulturu, u kojoj se ponovno vraćamo natrag na izvor svojih misterioznih strahova putem tajanstvenih sila nad kojima nemamo kontrole''.[3]
Iako moderni čovjek negira autoritet moralne savjesti, od nje ne može pobjeći. On je stvoren na sliku i priliku Božju i duboko u prirodi svoga bića istina vodi dijalog s njim, bilo da kategorički niječe postojanje Boga (u slučaju ateista), ili umanjuje božanski autoritet (u slučaju uvjetno religioznog čovjeka, praktičnog ateiste). Unutarnja fragmentacija je neizbježan efekt oskvrnjene savjesti u kojoj se proces oslobađanje boli odvija se na tri načina:
a) Otvorenim ratom protiv vlastite savjesti i svih moralnih ograničenja, tvrdoglavo nastavljajući s nasrtljivom konzumacijom senzualnosti, najčešće u obliku seksualnog promiskuiteta i raznim vrstama ovisnosti.
b) Većom pasivnošću, ignorirajući unutarnji glas savjesti kroz sustav emocionalne nagrade koja dušu vodi u potragu za ljubavlju i senzualnošću bez odgovornosti. Tu je također prisutna i konstantna težnja za postizanjem materijalnog uspjeha.
c) Formiranjem i racionaliziranjem savjesti na vrijednostima "tolerancije" i "ne-dogmatizma." Općenito gledajući, to proizvodi novu vrstu izopačenog samopravednog moralizma, itekako netolerantnog prema istinskoj pravednosti. Na ovoj razini se  antidogmatizam nameće kao dogma. Iako se još potpuno ne odbacuje moral, osoba moralne vrijednosti zamjenjuje sa subjektivnim osjećajima, u stilu ''dobro je ono što mi se sad sviđa''.
Kroz sve ove mehanizme podsvijesti čovjek u velikoj mjeri traži svoj identitet. No, s vremena na vrijeme,  zadesi ga neugodan osjećaj unutarnje praznine. Tada lijek traži u novim oblicima otrova za dušu.
Čini se da saga Sumrak slijedi treći mehanizam koji smo spomenuli, a taj apelira na najširu publiku. Knjige su već osvojile brojne nagrade i do danas su prodane u više od 85 milijuna primjeraka, te prevedene na 38 jezika. Iako su to ustvari loše napisani teen romani, vampiromanija je osvojila brojne srednoškolce željne mističnog adrenalina.  Kao i kod serijala o Harry Potteru, legenda o krvi je neraskidivo vezana uz besmrtnost. Dok je serijal o Harry Potteru samo sekundarno romantičan, Sumrak je primarno temeljen na vampirizmu.
U prvoj knjizi Sumraka mlada srednjoškolka imenom Isabella Swan (Bella), kći rastavljenih roditelja, seli u mali grad Forks na obali države Washington kako bi živjela sa svojim ocem, gradskim šefom policije.[4] Nije ga vidjela od djetinjstva i sad otkriva da je ljubazan, ali nekomunikativan (kvintesencijalna odsutnost oca). U srednjoj školi Bella pokazuje zanimanje za misteriozno. Susreće zgodnog dječaka Edwarda Cullena i postepeno shvaća da je on vampir.  Edward potvrđuje njezine sumnje govoreći joj: "Ja sam najopasniji predator na svijetu. Sve o meni te privlači. Moj glas, moje lice, čak i moj miris ... ja sam dizajniran za ubijanje ... Htio sam te ubiti. Nikad u svom životu nisam toliko želio ljudsku krv... Tvoj miris, to je kao droga za mene. Ti si kao moja osobna vrsta heroina."
Edward to izgovara tihim glasom poput strastvena ljubavnika. Tu se jasno pokazuje da je u pozadini riječ o senzualnoj želji, jedva suzdržanoj požudi. Ovo je definitivno nova vrsta vampira. Tu nema curenja krvi iz očnjaka, nema crnih ogrtača, nema ritualne komercijalizacije smrću, nema straha od dnevne svjetlosti. Vidimo samo averziju prema izravnoj sunčevoj svjetlosti, jer ispod sunčevih zraka njegova koža blista poput dijamanata. "Ti si prekrasan!" - uzvikuje Bella kad Edward skida majicu.
Edwardova obitelj je neobična. Ne jedu normalnu hranu, ili uopće ne spavaju. Čine se inteligentnim, kulturnim, osjetljivim i "brižnim" ljudima. Pokazuju nadnaravnu fizičku snagu, brži su od konja i mogu se popeti se na stablo nevjerojatnom brzinom. Posjeduju urođene paranormalne vještine. Edward može čitati misli, a njegova usvojena sestra Alice ima sposobnost predskazivanja budućnosti. Dr. Carlisle Cullen je zarazio Edwarda vampirizmom nakon Prvog svjetskog rata dok je dječak ležao umirući od gripe, a njegovi roditelji bijahu mrtvi. Da bi ga spasio Dr. Cullen ga je zarazio kao i ostale članove obitelji, iz humanitarnih razloga.
Edward i Bella se zaljubljuju, ali obitelj uskoro susreće grupu vampira u blizini  šume. Među njima je i okrutni vampir James koji u Belli ne vidi ništa više od hrane. Edward i Cullenovi je brane. No, James je prati i muči prije nego je ubije. Ona je teško ranjena, ali Edward na vrijeme dolazi da je spasi…
U drugom romanu, Mladi mjesec, Cullenovi pripremaju rođendansku zabavu za Bellu. Otvaranjem dara ona gubi kap krvi iz porezotine od papira i Edwardov posvojeni brat Jasper, instinktivno je napada (frenetičan od mirisa) u cilju da je usmrti. Edwards ga zaustavlja na vrijeme, ali zaključuje da je previše opasno Bellu zbližiti s obitelji. Cullenovi napuštaju Forks kako bi Bellu zaštitili od sebe. No, Edwardova odsutnost će nju baciti u depresiju, sve dok se ne razvije snažno prijateljstvo Belle i Jacoba Blacka. Kasnije otkrivamo da je Jacob vukodlak…
Cullenovi se vraćaju u Forks s odlukom da Bellu treba hitno pretvoriti u vampira. S tom odlukom Edward nije osobito sretan jer je voli takvu kakva jest. Nudi joj sljedeći izbor; ili će pristati da je Carlisela pretvori u vampira nakon mature, ili, da se to dogodi nakon što se uda za njega. Baš krasno, zar ne?
U trećem romanu, Pomrčina (Eclipse), priča počinje s nizom neriješenih ubojstava u Seattleu. Edward sumnja da su to počinili nepoznati vampiri koji ne mogu kontrolirati žeđ za ljudskom krvi. Na fakultetu Edward i Bella razgovaraju i ona izražava želju da opet vidi svog prijatelja Jacoba Blacka. Iako Edward strahuje od toga, Bella je uvjerena da joj Jacob ne može naškoditi, te da nema ništa loše u tome ako ga posjećuje. U međuvremenu, Alice Cullen ima viziju da se Victoria vratila u Forks. U međuvremenu doznaju da je seriju ubojstava u Seattleu počinila vojska novorođenih vampira koje vodi Viktorija. Cullenovi udružuju snage s čoporom vukodlaka  i pripremaju se za borbu protiv Viktorijinih snaga dok Edward, Bella i Jakob kampiraju u planinama, u cilju da ostanu skriveni tijekom bitke. Jakob se uzruja kad načuje da se Edward i Bella namjeravaju vjenčati. Prijeti, ali ga Bella zaustavlja i otkriva da je i u njega zaljubljena.  
Nakon što su Victorijine snage poražene, Bella razgovara s Jacobom o svojim podijeljenim osjećajima. On je ljut i slomljena srca jer ga Bella napušta sigurna da želi biti vampir.
U četvrtom romanu, Kobna istina (Breaking Dawn), Bella i Edward su u braku. Ona je trudna, ali se Edward plaši da bi dijete moglo biti čudovište. Nagovara je na abortus, ali ona odbija. Bella rađa kćer, polu-vampira kojoj daju ime Renesmee…
Postavlja se pitanje kako ovakva krvava i kaotična priča uspijeva pridobiti tako ogroman broj sljedbenika širom svijeta? Dio odgovora leži u snazi romantične fantazije koja se provlači kroz povijest književnosti. U serijalu Sumrak glavni likovi su vrlo atraktivni mladi ljudi. Oni su ''narkotično lijepi'' i ta tjelesna ljepota drži cijelu ti priču. Ako zanemarimo ljepotu i elemente strave, malo bi što ostalo od romana Stephenie Meyer skupa s filmovima. Oni nisu ništa drugo do Harlekinova romanca za nezrele tinejdžerice. Erotičnost pomiješana s romantičnim osjećajima prikrivaju pravu narav ove horor priče u kojoj se degradira čovjekova osobnost koja je ''stvorena na sliku i priliku Božju''. Kao što Michael E. Jones piše:
''Krist i Drakula govore o značenju krvi i života vječnog na posve različit način.  Vampirizam je, kako i Renfield kaže, antiteza kršćanstvu. Dok je Krist prolio svoju krv kako bi njegovi sljedbenici mogli imati život vječni, Drakula je prolio krv svojih sljedbenika kako bi on postao besmrtan. (...) Na sotonski način tipičan za inverziju svega kršćanskog sugerira se da vampir-čovjek postiže besmrtnost kroz nemoral – zarazom kroz požudu. Dok kršćanstvo glorificira ljubav, vampirizam glorificira putenu požudu''. [5]
Sumrak saga na rafiniran način tradicionalan arhetip zla pretvara u moralno neutralan. Vampiri nisu više "besmrtni" niti opsjednuti demonima. Hoće nam pokazati kako postoje "dobri" vampiri i "loši" vampiri. Dobar vampir je zgodan vampir koji ima sve osobine za kojim žudi adolescentna djevojka i zbog toga mu je sve oprostivo, pa i ubijanje i mučenje.
Edward i Bella ne žele biti čudovišta. Oni žele biti vampirima vegetarijanci koji love po šumi i piju krv samo divljih životinja. Publici se želi pokazati kako širenje vampirizma  može u nekim slučajevima biti čak milosrdan čin.
Osvrćući se na televizijsku seriju Okus krvi (True Blood), Tal Brooke primjećuje da su vampiri predstavljeni kao progonjena neshvaćena manjina koja se moraju boriti za svoja prava protiv netolerantne kršćanske zajednice. Svećenstvo je u Okusu krvi prikazano izrazito hladno i netolerantno. U jednom trenutku publika zna da su vampiri loši, ali je ipak primorana podržati "prava" vampirske manjine. Njihovo ubijanje se doima kao zločin iz mržnje potaknut licemjernom netolerantnošću. Kao što majka stalno traži opravdanje za sina serijskog ubojicu i nema osjećaja za stvarnost, tako se i publiku zavodi da im se sažali i da im sve oprosti, što je ustvari potpisivanje ugovora sa đavlom.
Brooke dalje piše da su zla koja su nas ranije užasavala na filmskom platnu sada prihvaćena kao novi putovi oslobođenja. To je, kaže on, veći dio "šarenog cirkusa" u suvremenoj kulturi, onaj koji implantira slike izopačenosti u mozgove milijuna ljudi kroz čulna uzbuđenja kako bi umrtvili naravni osjećaj straha i gađenja za takve prizore.
Izopačenje se odvija netom nakon što slike strave uđu u naš mozak. Što smo mlađi to je snažniji njihov utjecaj, a osobito kod djece. Snaga zavođenja prodire u unutarnje slojeve duše i duha uzrokujući izopačenost za koju već postoji unutarnja predispozicija. Zlo se širi i inficira, kao rak nanoseći štetu za pojedinca i društvo. Znamo da su izopačenja u kulturi dovele mnoga društva u propast.[6]
Nije slučajno što su se romani o vampirskoj pandemiji  pojavili upravo u trenutku kada se sifilis počinje širiti oko 1800. godine Europom, kao što nije slučajno da baš sada kulminiraju kao postprosvjetiteljski proizvod seksualne revolucije, objašnjava E. Michael Jones. U nešto više od jednog stoljeća nesputan seks je postao pandemija bez teških posljedice koje bi nekoć  inhibirale njen napredak. Slično tome, u nešto više od jednog stoljeća univerzalni arhaični tipovi zla postali su posve bezopasni. Više ih se ne smatra demonskim jer su zadržali samo svoju egzotičnu privlačnost. Umjetnička izopačenost uvijek ima svoje korijene u izopačenosti moralnog reda unutar pojedinca i njegove okoline.
Zanimljivo je kako je S. Meyer objasnila svoju inspiraciju za Sumrak. Sanjala je fanscinantnu ljubavnu priču sa zgodnim vampirom.  ''Sve to vrijeme, Bella i Edward bili su doslovno glasovi u mojoj glavi. Ostajala sam budna do kasno u noći dok god nisam prenijela na papir sve detalje priče. (…) Nisam željela ništa zaboraviti, pa bih se ponovo dizala i sjedala pred računalo''. [7]
Naravno da ovo možemo protumačiti kao uzbudljivu maštu. Međutim, Steve Wohlberg, u svom članku u SCP Journalu (2009.) otvara još jednu mogućnost. Kaže da su  sage Sumrak i Harry Potter spisateljice K. Rowling nastale na sličan način, ''kao ponoćne priče''. Prije ovih ''ponoćnih priča'' nijedna od ove dvije spisateljice nije bila ni bogata ni popularna, a danas su bogatašice. I romani im imaju dosta zajedničkog. Prožeti su  okultizmom, a nismo baš sigurni da se iza toga ne krije neko nadnaravno demonsko iskustvo. Stephenie Meyer sama kasnije otkriva: "Nakon završetka Sumraka, sanjala sam Edwarda kako mi prilazi. Pio je krv kao i svaki drugi vampir. Vodili smo zastrašujući razgovor."[8]
Tko je bio taj Edward? Da li je to Stephenina podsvijest koja joj govori da ukroti ono što je nemoguće ukrotiti? Ili, zao duh koji se manifestira kroz maštu? Drugi san joj je bio nekakvo upozorenje, čini se, jer u intervjuima nikad nije dala odgovor na to pitanje. Možda zato jer je taj san bio jako uznemirujući, ne tako ugodan kao prvi (kad je dobila inspiraciju za priču). Savjest nije moguće u potpunosti izbaciti iz ljudske naravi, a njeno buđenje može biti bolno. Nepoželjna istina potiče pojedinca na razmišljanje, a ako ne želi razmišljati odbacuje je preusmjerujući pažnju na nešto drugo.
Sumraku se vampirizam ne predstavlja kao zlo. Bella, zaslijepljena osjećajima prema Edwardu prelazi preko svih ružnih detalja. Želi vjerovati  da je Edward dobar i požrtvovan. Njena zaslijepljenost ide do te mjere da mu želi predati svoj život. On želi piti njezinu krv kako bi je zarazio, a ona mu se predaje slijepo vjerujući u veličanstvenu, romantičnu i povijesnu ulogu u stvaranju nove vrste nadčovjeka sa svojim dragim.
U pozadini ove priče je stara tema ''Bit ćete kao bogovi''. Bogovi su besmrtni. Bogovi određuju što je dobro, a što zlo. Oni mijenjaju značenje simbola, moralne zakone i identitet. Oni mogu našu sliku zla transformirati u demoničnu sliku dobra putem vizualnih dojmova i emocija, kao i obratno.
Prudencija.hr

[1] Stephenie Meyer, Twilight, New Moon, Eclipse, and Breaking Dawn, Little, Brown and Co, New York, Boston, 2005-2008.
[2] Tal Brooke, "Vampires Rising" SCP Journal, Volume 33:2-33-3, 2009, u izdanju Spiritual Counterfeits Project, Berkeley, CA. Web adresa: http://www.scp-inc.org
[3] E. Michael Jones, Monsters from the Id: The Rise of Horror in Film and Fiction, Spence Publishing, Dallas, Texas, 2000.
[4] Poradi sažetosti u ovom pregledu, kombinirana je izvorna priča s detaljima koji su bili adaptacije u filmskoj verziji, ali ništa što bi promijenilo radnju ili likove.
[5] E. Michael Jones, Monsters from the Id: The Rise of Horror in Film and Fiction, Spence Publishing, Dallas, Texas, 2000.Renfield je izmišljeni lik u Stoker's Draculi, pod kontrolom grofa, ali opterećen savješću. Dracula mu ponudi beskonačnu zalihe hrane ako će ga idolizirati (klanjati i moliti mu se). Renfield odbija i Dracula ga ubija.
[6] Tal Brooke, "Vampires Rising" SCP Journal, Volume 33:2-33:3.
[7] Stephenie Meyer, www.stepheniemeyer.com /twilight.html
[8] Steve Wohlberg, “The Menace Behind Twilight,” SCP Journal, Volume 33:2-33-3, 2009, u izdanju Spiritual Counterfeits Project, Berkeley, CA. Web adresa: www.scp-inc.org. Meyerin citat  drugomsnu iz EW.com (Entertainment Weekly).