''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Načela promjene društvene svijesti

 NAČELA PROMJENE DRUŠTVENE SVIJESTI
Prudencija.hr/Silvana Dragun
Svaki revolucionar ili teoretičar revolucije pita se kojom akcijom će se postići najveći učinak? Koji su to mehanizmi i akcije koji pokreću promjenu društvene svijesti? Čuli smo priču o Davidu i Golijatu. Želimo i danas vjerovati u tu priču. Osim vjere koja će nam dati hrabrosti da provedemo neku akciju trebat će nam vještine i znanje. Knjiga Točka preokreta Malcolma Gladwella nudi nam nekoliko konkretnih primjera u tom smjeru. Ako želite promijeniti svijet počnite razmišljati kako ćete ''zaraziti'' svijet. Gladwell razotkriva da su zarazne ideje glavni pokretači promjene društvene svijesti. Može vaša ideja biti dobra, ali ako nije zarazna neće srušiti Golijata. Nije teško ni znanstveno dokazati kako se zbilja ponekad događa da male promjene uzrokuju velike događaje i to velikom brzinom. Te pojave zovemo društvene epidemije. One imaju svoje točno određene ''točke preokreta'' koje karakteriziraju tri čimbenika: zakon nekolicine, čimbenik prenosivosti i moć konteksta.

Ekonomski stručnjaci često govore o načelu 80/20, koje kaže da će, u bilo kojoj situaciji, 20% sudionika obaviti oko 80% ''posla'', bilo da je riječ o nekoj pozitivnoj ili negativnoj akciji. Evidentno je da društvene epidemije pokreće nekolicina vrlo aktivnih pojedinaca, koju odlikuje posebna energičnost, društvenost, znanje i utjecaj među kolegama. Zakon nekolicine kaže nam da će određena grupa ljudi koja usvoji određenu ideju svojim entuzijazmom i angažmanom uspostaviti novi trend na tržištu počevši od društvenih veza. Čimbenik prenosivosti odnosi se na načine kojima se neka zarazna poruka ili ideja može učiniti prepoznatljivom. Da bi provjerili što pokreće promjenu ljudskog ponašanja neki su psiholozi proveli eksperimente s različitim ''hitnim situacijama''. U jednom eksperimentu su stavili u sobu studenta koji je glumio da ima epileptični napad, dok je u drugoj sobi bila samo jedna osoba koja čula neko šuškanje. 85% slučajeva svjedoči da će tada susjed priskočiti u pomoć susjedu. No, što se broj ljudi u susjednoj sobi povećava smanjuju se šanse da će netko od njih priskočiti u pomoć susjedu koji leži na podu. Što je više ljudi na okupu, odgovornost se raspršuje, pa svatko misli da će netko drugi nazvati hitnu pomoć. Epidemije su osjetljive na uvjete i okolnosti, vrijeme i mjesto nastanka. Moć konteksta nam kaže da su ljudi mnogo osjetljiviji na svoju okolinu nego što se to u početku čini. Kontekstualne promjene dovode do točke preokreta. Kriminal je zarazan kao moda, trač i zijevanje. Vratimo se sad na prvi faktor – Zakon nekolicine. Tu nam trebaju tri člana za uspješnu realizaciju projekta: Poveznici, Znalci i Trgovci. Prvi, Poveznici, nisu samo važni zbog broja ljudi koje poznaju, nego i zbog vrste ljudi koje poznaju zbog njihove svestranosti. To su ljudi koji su znatiželjni, samopouzdani, društveni, energični i znaju privući pozornost. Oni nas povezuju s drugim ljudima, ali i s novim informacijama. Tako dolazimo do Znalaca, stručnjaka koji nam pomažu da prodamo proizvod ili ideju. Trgovci nadalje skrbe kako da vaša ideja ili proizvod dođe na tržište. Sjetimo se koja je društvena poruka najraširenija. Nije teško pogoditi da je to trač. Trač se širi poput zarazne bolesti. Nije teško dokučiti zbog čega je takva informacija medijima važna. Tračevi su sredstvo za manipulaciju društvene svijesti. Dakle, zaraznu ideju čini bit prevođenja informacije. Psihologijska i sociologijska istraživanja pokazuju kako su ljudi u prenošenju informacija do što većeg broja korisnika skloniji pojednostavljivanju činjenica prenoseći pritom one slike ili sadržaje koje su im posebno emocionalno ili kulturološki važne. Zaključimo, ako želimo zaraziti svijet svojom idejom moramo naći Poveznike, Znalce i Trgovce koji će ljudima ''prevesti'' važnost i značenje naše ideje.
Evo jednog konkretnog primjera. Medicinska sestra Georgia Sadler pokrenula je kampanju za podizanje svijesti o šećernoj bolesti i raku dojke kod žena u crnačkoj zajednici u San Diegu. Željela je građansku inicijativu pretvoriti u pokret. Shvatila je da joj treba novi kontekst i da seminarima neće puno postići. Treba doći do pravih prilika gdje će ljudi čuti njenu poruku. Razmišljala je što bi to moglo biti i sjetila se da će pažnju žena od dva sata uhvatiti u frizerskim salonima. Frizerka također ima poseban odnos s klijenticom, pa je okupila grupu frizerki ukratko im prezentirala svoju ideju. Angažirala je Znalca, stručnjaka koji će frizerkama pomoći da na zanimljiv način predstave ženama podatke o raku dojke. Puno je lakše učiti kroz razgovor. Sadler je uspjela u svom projektu. Program se pokazao uspješnim u mijenjaju stajališta žena da odu na mamografiju  i povedu više računa o razini šećera u krvi. Iako je Georgia Sadler dobila određena sredstva od Ministarstva zdravstva za svoju kampanju nije ih iskoristila ni na reklame, ni na medijsku kampanju, već je željela pametno osmisliti projekt tražeći novi kontekst i nove nositelje poruke. Pokazalo se da je put koji je izabrala donio više pozitivnih rezultata. Usmena predaja je bitna. ''Svijet se ne ponaša u skladu s našom intuicijom, iako bismo to željeli'' ističe Gladwell, jer osobama koje pokreću društvene epidemije nije važno je li njihov način djelovanja ispravan, nego pokušavaju namjerno i svjesno propitivati svoju intuiciju. Kako bismo objasnili društvene epidemije, moramo shvatiti da se međuljudska komunikacija odvija prema neobičnim pravilima koja se protive našoj intuiciji. ''Preduvjet uspješne epidemije mora biti čvrsto uvjerenje da je promjena moguća i da, uz pravi poticaj, možemo radikalno promijeniti svoje ponašanje ili stajalište.'' Drugim riječima, ako želimo promijeniti svijet zaboravimo na konvencionalne predodžbe o sebi i drugima. Ideju pokreće kontekstualna prilika, pa nam se zbog toga taj mehanizam doima nepredvidljivim.
''Pogledajte svijet oko sebe. Možda vam se čini neumoljivim, ali nije. I najmanjim poticajem u pravom smjeru možemo ga pokrenuti i promijeniti.'' – zaključuje marketinški guru Malcolm Gladwell.
Ako sad stvari sagledamo u duhovnoj perspektivi vidjet ćemo da je stručnjak za marketing u pravu. Mnogi vjernici kompliciraju apostolat. Ne obraćaju pažnju na ono bitno. Iscrpljuju se u neplodnim aktivnostima, razgovorima. Troše vrijeme svaki put kad njihov posao ili aktivnost koju čine nije pod utjecajem Duha Svetoga, odnosno kad ta djelatnost nije u skladu s voljom Božjom. Vidjeli smo da je Isus činio čudesa i da je umnažao kruhove i da je učenike upućivao gdje treba loviti ribe. Nije im rekao da ne love, jer bi možda više imali da napuste ribarstvo i da se počnu baviti trgovinom. Ne, nego ih je samo uputio da u onoj aktivnosti kojom se inače bave pitaju i njegovo mišljenje. Ako se zbilja naučimo svoju volju usklađivati s Božjom spoznat ćemo da su naše predodžbe o svijetu i procjene o poslu više puta bile pogrešne. Duhovna spoznaja pomoći će nam da prevladamo racionalistički i potrošački mentalitet koji se ravna po mehaničkim principima. Ići za Kristom i u svijetu rada znači ''plivati'' protiv ''struje vremena''. Postoji dakle i posljednji faktor Providnost na kojeg je Gladwell zaboravio. Bez Providnosti teško ćemo naći partnere za ostvarenje neke ideje ili akcije.
''A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.'' (Lk 9,16-17)