''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

BIJEDA BLAGOSTANJA Pascal Bruckner

Pascal Bruckner (r. 1948) jedan je od najcjenjenijih francuskih esejista i književnika. Premda filozof po vokaciji okušao se i u pisanju romana. U knjizi-eseju pod nazivom Bijeda blagostanja, koju u ovom tekstu obrađujemo, prepoznajemo upravo onaj „osjećaj za priču“ vještog romanopisca koji kao takav osim stručnjaka s područja ekonomije (Adama Smitha, Tocquevillea, Webera…) rado u ovoj knjizi-eseju citira i parafrazira i Boudelairea, Zolu, Sartrea. Njegove fraze izvrsno su oblikovane i snažne, lucidno pogađaju u bit problema. Bruckner u navedenoj knjizi s lakoćom, ponekad i ironično, iznosi svoja mišljenja. Tako na samom početku knjige veli: Ekonomija nas je trebala osloboditi neimaštine. Tko će nas osloboditi ekonomije?[1] I time kaže mnogo o današnjem društvenom stanju u kojem se sudbine država, čitavih unija i milijuna ljudi, stavljaju u ruke ekonomista i burzovnih mešetara. Na njihovim predviđanjima, premda su se često pokazala nepouzdanima, grade se čitave politike, sustavi i programi. Tako mnogi gube, a rijetko tko uistinu dobiva. Istina, tehnički nam je napredak donio nebrojena dobra: mnoštvo ljudi je izišlo iz potpune neimaštine, pronađeni su lijekovi za nekada neizlječive bolesti, produljen je životni vijek, siromaštvo se u drugoj polovici dvadesetog stoljeća smanjilo više nego u posljednjih pet tisuća godina itd. Ipak i unatoč svemu navedenom moramo uvidjeti i njegove nedostatke.

VIDIK FEST 2018: Sukob između vjere i znanosti je iskonstruiran

Sukob između vjere i znanosti je iskonstruiran - VIDIK FEST 2018

Četvrti dan aktivističkog festivala VIDIK fest kojeg organizira Hrvatska udruga Benedikt u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 19. travnja održana je vrlo zanimljiva tribina „Odnos znanosti i vjere“. Potvrda  pomno odabrane teme večeri je dolazak mnogobrojne publike u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa.

NIETZSCHE I DOSTOJEVSKI

Nietzsche je za sebe znao reći da je on posmrtni filozof. Njegova filozofija je protuslovna, figurativna i ironična. Njemu se, kao i Dostojevskomu, činilo da je zapadna civilizacija bolesna. No dok je jedan od njih lijek za bolest Zapada tražio u ruskom mesijanizmu, drugi ga je tražio u imoralizmu i volji za moć. Neki autori Dostojevskoga drže prethodnikom Nietzschea, jer je u nekoliko romana dao prikaz ničeanskih razmišljanja, karakterističnih za društvenu klimu i buđenje revolucionarnih ideja u Rusiji i Europi krajem devetnaestog stoljeća.

Dom Prosper Guéranger o liturgiji i protuliturgijskom krivovjerju

Dom Prosper Guéranger o posljedicama protuliturgijskog krivovjerja



Dom Prosper Guéranger (1805.—1875.), opat benediktinske opatije Solesmes, bio je veliki obnovitelj rimske liturgije i gregorijanskoga pjevanja. Na području liturgije objavio je dva velebna djela: L’année liturgique u devet svezaka i Les institutions liturgiques u tri sveska, odakle prenosimo cjeloviti tekst XIV. poglavlja I. dijela: »De l’hérésie antiliturgique et de la réforme protestante du XVIe siècle, considérée dans ses rapports avec la liturgie«.

Europi danas treba kršćansko jedinstvo

EUROPI DANAS VIŠE NEGO IKADA TREBA KRŠĆANSKO JEDINSTVO

U posljednje vrijeme u medijima se digla velika rasprava oko fenomena Hrvatske pravoslavne crkve, vjerske zajednice koja još nije registrirana u Republici Hrvatskoj, a pitanje je hoće li je i biti. U početku me ta tema nije osobito zanimala, pa joj nisam pridavala neku važnost. No, kada su na različitim portalima krenule različite i zbunjujuće informacije o ovoj pravoslavnoj ''crkvi'' koja ima dva različita arhiepiskopa od kojih je jedan, kako se časte u međusobnim optužbama ''bugarski raspop'', a drugi ''osoba koja po potrebi mijenja svećenička i redovnička odijela'', pomislih, tu nešto nije u redu. Tko je zapravo arhiepiskop Aleksandar Radoev Ivanov, a tko Bonifacije Andrija Škulić, još nikome nije sasvim jasno. Ostaje da saznamo. Zatim se pojavila i treća struja iste ''crkve'' koja zainteresiranoj javnosti stvara još veću zbrku. Jesu li ovakvi fenomeni u suvremenom pravoslavlju rezultat politikanstva ili nekih novih trendova, ostavljam čitateljima da sami prosude.

Stranice

Pretplati se na Prudencija RSS