''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Fokus

''Šimun iz pustinje'' Luisa Buñuela (1965.)

''Šimun iz pustinje'' (1965.) Luisa Buñuela
Šimun iz pustinje (Simón del Desierto,1965.) srednjemetražni je Buñuelov film. Autor ga je snimio kao svojevrsni interludij između najkreativnijeg razdoblja svoje meksičke karijere i konačnog prelaska u francusku kinematografiju. U tematskom nizu preispitivanja odnosa između autentičnih kršćanskih mučenika i institucije Crkve, Šimun iz pustinje stoji na razmeđi između, s jedne strane Nazarina (1958) i Viridiane (1961), te Mliječne staze (La Voie Lactée, 1969), s druge.
Lik iskonskog pustinjaka, koji cjelokupnu svoju egzistenciju posvećuje Bogu, u Šimunu je nadograđen naslovni karakter Nazarenca. Pitanje što ga oba filma postavljaju jest: kako živjeti savršen i skrušen život u korumpiranom svijetu? Šimun odabire isposništvo na jednom stupu u pustinji. Svećenici i narod, nakon šest godina njegova meditiranja, odlučuju mu pokloniti viši stup u znak divljenja njegovoj predanosti Bogu. Odbijajući svu hranu osim salate i vode, Šimun je »živuća statua« posvećena samo odricanju od zemaljskog, te blagoslivljanju svih bića. U njegovu ga pothvatu ometa tek Đavao, u svoje tri inkarnacije. Jednom je to nevina djevojčica koja se pretvara u zavodnicu, drugi puta sam Dobri Pastir s janjetom u njedrima, konačno i prijetvorni svećenik. Sva tri lika utjelovljuje atraktivna, senzualna Silvia Pinal, Viridiana iz istoimenog filma. Konačno, đavao odvodi Šimuna u New York šezdesetih godina prošlog stoljeća. U jednom noćnom klubu, Šimun s đavlom ispija svoje piće, dok oko njih mladež izvodi ples, kojega Buñuel ironijski naziva »radioaktivno meso«.

Flannery O'Connor

Flannery O'ConnorTeško je naći dobra čovjeka''Kad pretpostavite da vaša publika vjeruje u iste stvari kao i vi, možete se malo opustiti i upotrijebiti normalnije načine da joj govorite; kad pretpostavljate da ne vjeruje, tada morate svoju viziju učiniti očitom poput šoka – nagluhima vičete, a za gotovo slijepe crtate goleme i zastrašujuće likove.'' (Flannery O'Connor)Američka spisateljica Flannery O'Connor ne piše konvencionalne romane s klasičnom fabulom. Svaka njena pripovijetka i svaki roman odišu dubokim egzistencijalističkim i religioznim pečatom svojstvenim rukopisu ove briljantne književnice. U svojoj prozi bavi se pitanjima smisla života, sukobu vjere i nevjere, poštenja i nepravde, istine i laži.

Chiara Amirante - moderna ''Majka Tereza''

CHIARA AMIRANTE – MODERNA „MAJKA TEREZIJA"
 
Prošle godine 2013. izišla je u hrvatskom prijevodu knjiga Chiare Amirante, SAMO LJUBAV OSTAJE. Čitajući knjigu više puta sam se zapitao da li je takvo što danas moguće.
Najprije: kako to da je jedna današnja djevojka, iz dobrostojeće obitelji, rimljanka, odlična gimnazijalka i studentica – osjeća toliku privlačivost prema odbačenima,i to onima koji žive negdje u podzemlju, „u paklenim krugovima Danteove božanske komedije", kao „ljudi noći", - da bi ih izbavila iz toga pakla.
Ona to ne čini samo riječima, nego na sve načine domišlja i pokušava to sporvesti u djelo. Odgojena u duboko vjerničkom duhu uz vjerom prožete roditelje, revne katolike, članove fokolarina, i ona postaje revna fokolarinka, zanosna evangelizatorka među mladima, gimnazijalcima i studentima. Preko nekoliko tragičnih smrti i samoubojstava prijatelja ili poznanika doživljava prolaznost ovoga života – i doživljava uživo da SAMO LJUBAV OSTAJE, a sve ostalo prolazi, kratkog je vijeka. Navikla na razgovor s Isusom po molitvi, mnogo puta po uzoru male Terezije, ali također i Terezije Avilske, ali ne osjeća poticaje za vlastitim mučeništvom, već osjeća mučeništvo onih u zemaljskom paklu, po drogi, alkoholu, opijatima, seksizmu, prostituciji (premnogo puta nametnutoj kao ropstvo) – koji osjećaju strahotu svoga pakla – i žele iz njega izići, ali ne uspijevaju; sami to ne mogu. U opojnosti opijata lako se bježi od patnje i ulazi u strašne verige nutarnjeg ropstva i gorčine koju opijati na početku nimalo ne daju naslutiti. Kada se pak neki od toga – u nekoj zajednici uspiju osloboditi – izišavši u svijet, često opet svršavaju na ulicu – i napast za ponovnim padom je veoma velika. Chiara na temelju svojih zapažanja smatra da je lakše osloboditi se od ovisnosti o opijatima, nego li očuvati se da se ponovno ne upadne.

Najava Kulfesta 2014

 
Kulfest 2014
Objavljeno Svibanj 9, 2014 autor

Hrvatski konzervativci, točnije udruge Vigilare i COK, idući tjedan organiziraju prvi po redu KULFEST, festival progresivne kulture. Manifestacija će trajati tri dana: četvrtak (15.05), petak (16.05) i subota (17.05). O detaljnom sadržaju po danima možete se upoznati na službenim stranicama organizatora (link), a ja vjerujem da će čitatelje ovog bloga najviše zanimati panel koji se organizira u petak, pod naslovom “Ekonomska sloboda: zašto je tržišno gospodarstvo najbolje rješenje?

 
Panel će se održati u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade  (Mihanovićeva 1, Zagreb), u petak 16.05.2014., s početkom u 19 sati. Sudionici panela su sljedeći:
moderator:Davor Huić (poduzetnik)
ključni govornik:dr. Robin Harris (novinar i pisac)
na okruglom stolu sudjeluju:mr. sc. Velimir Šonje (ekonomist, kolumnist, poduzetnik)mr. sc. Hrvoje Serdarušić (ekonomist, bankar, bloger)Michael Prpić, MBA (poduzetnik)dr. sc. Luka Popov (fizičar, apologet, bloger)

Zanimljivo je da sudionici ovog panela u nisu svi konzervativci. Dosljedni konzervativci i dosljedni liberali u tom smislu imaju nešto zajedničko: i jedni i drugi zalažu se za što manju državnu administraciju i što slobodnije tržište. Ako niste, bacite pogled na ove video preporuke u kojima se obrazlaže zašto.
Nažalost, terminologija koja se koristi u medijima često potpuno promašuje meritum pojmova. Tako se često konzervativce smatra kolektivistima koji se zalažu za smanjenje osobnih sloboda te jaku i represivnu državu. S druge strane, liberale se prezentira kao one koji su za socijalizam, centralno planiranje i državu “socijalnog blagostanja” (egalizam). Ipak, istina je upravo suprotna. Pravi konzervativac biti će zadnji koji će navijati za jaku i sveprisutnu državu, dok pravi liberal shvaća da bez tržišnih sloboda nema smisla govoriti ni o bilo kakvim drugim slobodama. Na Eclectica blogu možete pronaći dva jako dobra članka koja o tome govore (1, 2), pročitajte ih ako već niste.
Svakako se nadam da ćete uspjeti odvojiti vremena i nazočiti ovom važnom događaju. Samo na ovaj način moguće je pokrenuti promjene koje mogu dovesti do promjene hrvatske ekonomske paradigme u kojoj još uvijek dominiraju (neo)marksističke doktrine. Na kraju još treba reći da je ulaz slobodan, te da je cijeli događaj organiziran sredstvima prikupljenima iz privatnih donacija.
Izvor: Katkapital.com

Projekcija filma The 13 th Day


Projekcija nagrađenog filma The 13 th Day u Splitu
U četvrtak, 15. svibnja 2014. s početkom u 19,00 sati, u dvorani Nadbiskupskog sjemeništaudruga ''Prudencija''(www.prudencija.hr) i Hrvatska udruga Benedikt (www.hu-benedikt.hr) iz Splita,  organiziraju prikazivanje nagrađenog  igranog filma ''13 dan'' povodom blagdana Gospe Fatimske. Britanski film ''13 dan'' (2009.) braće Iana i Dominica Higginsa nagrađen je Grand Prix nagradom na XVI. Međunarodnom katoličkom festivalu filma i multimedije u Niepokalanowu (Poljska),  a temelji se na istinitom događaju iz 1917. godine u Fatimi. Braća Higgins su za snimanje filma o ukazanju Gospe u Fatimi angažirali glumce Filipu Fernandes (Lucija), Jane Lesley (Marija Dos Santos), Michael D'Cruze (Antonio Dos Santos), Tareka Merlina (Arturo Oliviera Santos) i Dereka Horshama (Tito Marto). Glazbu za film koji traje 65 min je skladao Andy Guthrie. Nakon projekcije filma o fatimskim tajnama i njihovu značenju u današnjoj perspektivi okupljenima će govoriti gost večeri fra Josip Marcelić.
 

Stranice

Pretplati se na RSS - Fokus