''Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."  Lk 21,35

Šećerna bolest - epidemija 21. stoljeća

Šećerna bolest - epidemija 21. stoljeća

Piše: mr. sc. Manja Prašek, dr. med., spec. internist – dijabetolog
''Vaše zdravlje'', broj 26 (10/02)

Trenutno u svijetu od šećerne bolesti boluje više od 150 milijuna ljudi, a broj oboljelih u stalnom je porastu

Šećerna bolest je kronični poremećaj kada organizam zbog nedostatne proizvodnje inzulina ili njegove nedjelotvornosti ne može iz hrane dobiti dovoljno energije tj. glukoze koja mu je potrebna za život. Cijeli poremećaj rezultira povišenom razinom glukoze (šećera) u krvi kao i postupnim razvojem komplikacija osnovne bolesti. Trenutno u svijetu od šećerne bolesti boluje više od 150 milijuna ljudi, a prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije broj oboljelih u stalnom je porastu, tako da će se već za 25 godina današnja brojka od 150 milijuna udvostručiti na 300 milijuna oboljelih. U Hrvatskoj danas od šećerne bolesti boluje više od 180.000 ljudi. Srećom, u samo 10% oboljelih bolest se javlja već u ranoj mladosti i ovisna je o inzulinskoj terapiji (još uvijek u obliku injekcija). Ispoljava se naglo: • pojačanim žeđanjem, • učestalim mokrenjem te • mršavljenjem i općom slabošću. Navedeni simptomi osobito su opasni u djece. Ako se bolest pravodobno ne prepozna i ne liječi, može uzrokovati i komu. Ostalih 90% oboljelih su osobe starije životne dobi. U njihovom slučaju bolest nastaje uslijed preobilne i kalorične prehrane, nedovoljne tjelesne aktivnosti te stresnog i neurednog načina života. Ispoljava se: • blagim umorom, • povremenim žeđanjem i • češćim mokrenjem.
Simptomi su tek neznatno izraženi, razvijaju se polagano, tako da bolest podmuklo "nagriza" organizam. S vremenom se razvijaju promjene na krvnim žilama (ubrzana ateroskleroza) i živcima, koje vode oštećenju važnih organa (očiju, srca, bubrega i mozga), a zbog oštećenja cirkulacije i živčanog sustava dolazi i do gubitka osjeta, naročito u stopalima, što pogoduje nastanku ozljeda mekih tkiva, širenju infekcije, stvaranju rana koje teško zacjeljuju i odumiranju tkiva. Na žalost, šećerna bolest se u starijoj životnoj dobi često otkriva prekasno, kada su već nastupile komplikacije bolesti na krvnim žilama, a kako "povišen šećer u krvi ne boli", malo se pažnje obraća liječenju bolesti. Podatci govore da je šećerna bolest danas u svijetu vodeći uzrok sljepoće. Amputacija ekstremiteta zbog šećerne bolesti na drugom je mjestu (poslije traumatskih amputacija - nesreće), a svaka treća osoba na dijalizi je dijabetičar.Lijek za oboljele od šećerne bolesti - inzulin - otkriven je prije 85 godina. Do tada su mnogi ljudi umirali u ranoj mladosti zbog nedostatka hormona inzulina koji služi u prijenosu glukoze (šećera) u stanice i sudjeluje u stvaranju za život neophodne energije.
Djeca i mladi koji u današnje vrijeme boluju od te kronične bolesti žive normalan život kao i njihovi vršnjaci, jednako su radno sposobni i dožive normalnu starost zahvaljujući novim tehnologijama i dostignućima u liječenju, samokontroli i edukaciji oboljelih od šećerne bolesti.
Iako je nasljedna, može se odgoditi ili čak spriječiti Bolest je nasljedna, bez obzira u kojoj životnoj dobi se javi. Međutim, za njeno ispoljavanje potreban je utjecaj vanjskih čimbenika koji će pokrenuti postojeći oštećeni mehanizam i dovesti do objektivnih promjena. U mladosti su to obično infekcije ili stres koji uzrokuju reakciju autoimunog sustava, što vodi oštećenju stanica gušterače i prestanku proizvodnje inzulina. U tom slučaju potrebno ga je nadomjestiti (inzulinskim injekcijama). Taj oblik bolesti za sada još uvijek nije moguće spriječiti, ali jačanjem otpornosti dječjeg ogranizma na infekcije (pravilnom prehranom, zdravim načinom života) moguće je barem odgoditi ispoljavanje bolesti.
U starijoj životnoj dobi stanice gušterače proizvode inzulin, ali njega ili nema dovoljno ili više nije djelotvoran uslijed povećane tjelesne težine i rezistencije (otpornosti) stanica na njegovo djelovanje. Bolest je moguće prevenirati ili odgoditi zdravim načinom života - pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost, izbjegavanje stresnih situacija, jačanje organizma u svrhu izbjegavanja čestih infekcija.
Kada je bolest već tu ...
Kako za šećernu bolest kažemo da je "uvjetno zdravlje", tako je i osnova njenog liječenja zdrav i pravilan način života. Ako osoba sa šećernom bolešću nadoknadi nedostatke tj. inzulin kojeg ne proizvodi gušterača te smanji suvišnu tjelesnu težinu pravilnom prehranom i redovnom tjelesnom aktivnošću, djelotvornost inzulina će se povećati, a količina glukoze u krvi biti će u granicama normale.
MediSense Optium - zajedno s Vama do zadanog cilja
Uvijek ponovo zaključujemo kako je povišena vrijednost glukoze (šećera) u krvi glavni uzrok razvoja komplikacija u oboljelih od šećerne bolesti. Ova činjenica zasigurno je i veliki motiv da svim sredstvima nastojite održati razinu glukoze u krvi što bliže normalnim vrijednostima (4-9 mmol/L).
Iako Vas kroz šećernu bolest prvenstveno vode Vaš liječnik i medicinska sestra, ne smijete zanemariti niti svoju ulogu, koja je od neprocjenjive važnosti za cjelokupni razvoj bolesti i njen nadzor.
Nije važno je li na pregledu kod Vašeg liječnika, koji ćete napraviti jednom u tri mjeseca, razina glukoze u krvi dobra ili idealna. Ono što je znatno važnije je uspjeti postići svakodnevno dobru regulaciju glukoze u krvi. Održavati njenu razinu između 4 i 9 mmol/L, danju i noću, nije jednostavno. Ali, učestalim mjerenjem razine glukoze u krvi, prilagođavanjem terapije, pravilnom prehranom i redovnom tjelesnom aktivnošću to je ipak moguće postići. Uspijete li u tome, spriječiti ćete nastanak i napredovanje komplikacija bolesti, a samim time i poboljšati kvalitetu života.

 
Svi putovi do uspješne regulacije bolesti

Piše: prof. dr. sc. Željko Metelko, dr. med., spec. internist – dijabetolog, mr. sc. Manja Prašek, dr. med., spec. internist – dijabetolog
''Vaše zdravlje'', broj 33 (12/03)

 Za oboljele od šećerne bolesti je važno je naučiti što više o svojoj bolesti, komplikacijama, načinu liječenja i samopomoći
Osnovni principi liječenja
Pravilna prehrana osoba sa šećernom bolešću osnovni je oblik liječenja. Ona se bitno ne razlikuje od prehrane zdravih osoba, nego znači uravnoteženu prehranu u kojoj su potrebe organizma za energijom, vitaminima i mineralima sadržane u obrocima tijekom čitavog dana.
Osnovni princip pravilne prehrane je priprema hrane i raspored u više obroka tijekom dana. To ne znači veću količinu hrane, nego češće uzimanje manjih obroka, u pravilnim razmacima. Tri su veća obroka tijekom dana (zajutrak, ručak i večera), a doručak, užina i noćni obrok su mali obroci koji ne opterećuju gušteraču za lučenje inzulina, a bolesnik između obroka ne osjeća glad (i jedna jabuka je obrok!).
Preporuča se da u ukupnom dnevnom unosu ugljikohidrata bude 55-60%, bjelančevina 10-20%, a masnoća do 30% (od toga zasićenih 10%, a nezasićenih 20%). Vitamini, minerali i voda neophodni su za normalan život i rad stanica tijela, ali nemaju energetsku vrijednost.
Prema tjelesnoj težini i visini (ITM - indeks tjelesne mase - visina/težina2), svakom se bolesniku izračuna njegova dnevna energetska potreba. Optimalan ITM za žene je 22, a za muškarce 23. Ako je tjelesna težina iznad 25 ITM, radi se o pretiloj osobi pa je potrebno smanjiti energetski unos, a ako je ispod 20 potrebno je povećati unos kalorija. ITM veći od 30 je bolest koju je potrebno liječiti.
Edukacija - Za oboljele od šećerne bolesti izuzetno je važna edukacija tj. naučiti što više podataka o bolesti, njenim komplikacijama, načinu liječenja i samo-pomoći. Treba savladati vještine i u trenucima lošeg općeg stanja znati kako si sam pomoći. Osoba sa šećernom bolešću mora imati dva liječnika, s tim da je jedan od njih i on sam. Poznavajući svoja prava, ali i obveze kao osobe sa šećernom bolešću, moguće je održati dobro zdravlje. Često je puta potrebno promijeniti navike ili način života, više pažnje posvetiti sebi i svom organizmu i pokušati se saživjeti s pojmom kronične bolesti koja oboljelog prati do kraja života. Samokontrola u osoba sa šećernom bolešću je briga o vlastitom tijelu. Zato je potrebno: • pridržavati se uputa o pravilnoj prehrani • provoditi tjelesnu aktivnost • kontrolirati tjelesnu težinu • mjeriti krvni tlak • provoditi redovno higijenu tijela i • kontrolirati razinu glukoze, a u bolesnika s težim oblikom bolesti i acetona u krvi i mokraći. Samokontrola glukoze u krvi i mokraći jednostavan je način kojim osoba sa šećernom bolešću može sama u svako doba provjeriti stanje regulacije šećerne bolesti: iz kapi krvi u roku od pola minute saznaje razinu glukoze u krvi; iz uzorka mokraće pomoću trake određuje količinu glukoze ili prisutnost acetona koji su se izlučili od prethodnog mokrenja. Prema dobivenim rezultatima, a na temelju znanja i iskustva u liječenju svoje bolesti, osoba sa šećernom bolešću sama određuje potrebnu dozu lijeka (inzulina ili tableta), količinu hrane koju će uzeti, vrijeme obroka i tjelesnu aktivnost. Dobro educirani bolesnik provodi samokontrolu više puta dnevno, samostalno vodi dnevnik samokontrole i prilagođava liječenje, a prilikom svake liječničke kontrole sa svojim liječnikom i medicinskom sestrom raspravlja rezultate i svoje postupke. Samo na taj način moguće je postići dobru regulaciju šećerne bolesti, odnosno održati dobro zdravlje i doživjeti kvalitetnu i duboku starost.
MediSense Optium - aparat za mjerenje glukoze u krvi Promjene razine glukoze i inzulina (porast i pad) nakon svakog obroka.
Tjelesna aktivnost za bolju regulaciju bolesti - Zbog kontrakcije mišića i ubrzane cirkulacije, otpornost za glukozu na stanicama tijela se smanjuje pa glukoza lakše ulazi u stanice gdje brže izgara i stvara potrebnu energiju. Kao i pravilna prehrana, i tjelesna aktivnost je potrebna i dobra za sve, bez obzira na postojeću bolest ili komplikacije. Osim što izuzetno dobro djeluje na utrošak energije i održavanje dobre kondicije i lijepog izgleda, pozitivno djeluje na opće fizičko i psihičko stanje svakog pojedinca. U stvari, tjelesna aktivnost bi trebala biti zadovoljstvo, a ne prisila. Ako netko ne želi aerobik može vježbati hodajući stepenicama umjesto korištenja dizala, brzim hodom otići na posao umjesto voziti se automobilom ili na večer prošetati umjesto gledati TV.